“Otvorena vrata” je definitivno jedna od onih serija kojima se neprestano vraćamo i 30 godina nakon njenog premijernog prikazivanja.Serija je nastala u produkciji Monte Royal Pictures, čiju je osnivač Bojan Maljević, a njegova kćerka, naša proslavljena glumica Bojana Maljević, koja je igrala jednu od ključnih uloga u ovoj seriji, otkrila je za Insajder kako je serija nastala.
- Koje su okolnosti dovele do nastanka “Otvorenih vrata”?Bojana, koja se u showu pojavila zajedno sa svojom sestrom Anom Maljević, ispričala je kako su “‘Otvorena vrata’ u početku oživjeli Miloš Radović i Biljana Srbljanović, koja je tada bila studentica. Naš otac naručio je stvaranje obiteljskog humoristične serije kao sredstvo za prikazivanje vrata koje je proizveo.
U seriji je glavna junakinja Cakan, koju tumači Vesna Trivalić, radila kao prodavačica vrata zbog nedostatka umjetničkih mogućnosti, što se objašnjava činjenicom da se dotična vrata više ne proizvode i zovu se “vrata na dodir”. .”Odatle”, konstatirao je Maljević, je to bilo podrijetlo.
Snimanje sljedećeg dijela serije obavljeno je 2013., a bezvremenski citati iz serije i dalje se dijele i njeguju. Posebno je jedan lik, Cakana (utjelovila ju je Vesna Trivalić), zarobila srca gledatelja, a evo nekoliko najzabavnijih citata koji ne prestaju nasmijavati.Interakcija s drugima nije mi jača strana, a ne smatram je ni posebno intrigantnom.Jesi li shvatio da sam te od jutros suzdržao nazvati idiotom, unatoč tome što si za vrijeme doručka prekoračio granicu gluposti?
Bol u mojoj duši se pojačava dok svjedočim rasipanju svog života i razmišljam o mogućnostima koje je mogao imati.- Gubim razum! A da bih održao zdrav razum, odlučio sam se preseliti, jer ovdje više nemam ništa!Svetislave, dijelimo istu majku koja nas je donijela na ovaj svijet i ta ista majka će tugovati za tobom.
U nedostatku nervoze, moja razina anksioznosti je značajno povišena.Iako imam vlastiti skup izazova, bilo bi nepošteno od mene osloboditi vas vaših i preuzeti ih na sebe.U samo tridesetak minuta morate srediti svoje psihosomatske poremećaje, pokazati pristojnost i srdačno pozdraviti goste koji dolaze.
– Nedjelja je, dan koji pripada meni, dan kada je ovaj stan lišen drugih, dan kada se skinem i namažem ružem po cijelom tijelu, a onda nastavim da lutam! Je li to savršeno razumljivo?Sama gustoća mentalno nestabilnih pojedinaca u tako ograničenom prostoru jednostavno mi je nepodnošljiva.
Umjesto toplog “Dobro jutro” od moje biološke obitelji, dočeka me neodoljiv stres živčanog sloma.Nevezan, zadovoljan i gotovo besprijekoran u svakom pogledu!- Ne smeta mi. Dobro sam, samo se osjećam loše.Ni unutar Ministarstva kulture ne bih se susreo s takvim ponižavajućim iskustvom.Predlažem da se groblje razmotri kao mjesto za pomlađivanje i liječenje.
BONUS TEKST:
U tihoj šumi, gdje su krošnje drveća tkale priču stoljetnih šaptanja, gdje je svjetlost sunca prosijavala kroz guste zelenilom prekrivene grane, živio je narod zvan Orahijani. Ovaj drevni narod bio je poznat po svojoj mudrosti i bliskoj vezi s prirodom.
Generacijama su Orahijani čuvali tajnu duboko u srcu svoje šume – legenda o Zlatnom Orahu, drvetu koje je raslo na najskrovitijem dijelu njihove zemlje. Prema legendi, Zlatni Orah bio je nevjerojatno stablo koje je donosilo obilje i blagostanje svima koji bi pronašli njegov skriveni plod.
Međutim, snage tame počele su se nadvijati nad ovim mirnim krajem. Grupa pustolova, vođena lukavim trgovcem po imenu Gavril, otkrila je legendu o Zlatnom Orahu i krenula u potragu za njim, uvjereni da bi mogli iskoristiti njegovu moć za vlastitu korist.
Kada su Gavril i njegova banda napokon pronašli skriveni dio šume gdje je raslo Zlatno Drvo, Orahijani su shvatili da moraju djelovati brzo kako bi zaustavili zle namjere. Uz pomoć mudrog starca po imenu Vidosav, vođe Orahijana, skovali su hrabar plan.
Bitka koja je uslijedila bila je epska. Orahijani su se hrabro suprotstavili Gavrilu i njegovim plaćenicima, koristeći svoje znanje o šumi i prirodi kako bi iznenadili neprijatelja. No, Gavril nije bio spreman odustati tako lako. Borba je bila žestoka, a sudbina Zlatnog Oraha visila je o koncu.
U posljednjem trenutku, dok se činilo da je sve izgubljeno, Vidosav je pronašao skriveni ulaz u srce šume, gdje se Zlatno Drvo krio. Sa svojom hrabrom ekipom, uspio je zaustaviti Gavrilove trupe i obraniti dragocjeni dar prirode.
Kada je bitka završila, Orahijani su proslavili svoju pobjedu, a Zlatni Orah nastavio je donositi obilje i blagostanje svima u šumi. Legendarna bitka ostala je urezana u srca svih koji su je doživjeli, podsjećajući ih na snagu zajedništva i hrabrosti.
I tako, dok su zvijezde nastavljale plesati na nebu iznad njih, narod Orahijana nastavio je živjeti u skladu s prirodom, čuvajući tajnu Zlatnog Oraha kao simbol nade i ljubavi prema svemu što je živo.
