U savremenom svijetu teško je i zamisliti da postoje ljudi koji se dobrovoljno odriču komfora moderne tehnologije, birajući jednostavan život u skladu s prirodom. Dok većina žudi za brzim internetom, pametnim uređajima i asfaltiranim putevima, postoji jedno mjesto koje prkosi svim našim predodžbama o “civilizaciji”.
- Duboko u planinama kineske provincije Guidžou, skriveno na visini od čak 1.800 metara, smjestila se nevjerovatna zajednica koja i danas živi u pećini – daleko od buke, žurbe i svega onoga što smatramo modernim životom. Do ovog sela vodi samo uska, strma staza. Put traje više od sat vremena hoda, bez mostova, bez automobila i bez infrastrukture. Na tom mjestu, priroda i čovjek su u potpunom skladu.
Decenijama je ovdje tekao život kakav mnogi više ne mogu ni zamisliti. Porodice su živjele zajedno, djeca su učila u pećinskoj školi, a zajednica je bila organizovana s nevjerovatnom upornošću i skromnim sredstvima. U jednom trenutku, selo je imalo školu sa čak 186 učenika, gdje se nastava odvijala u prostoru oblikovanom od stijena. Bez struje i modernih nastavnih sredstava, učitelji su prenosili znanje s jednako mnogo strasti kao i njihovi učenici volju da uče.
- Početkom 2000-ih kineske vlasti odlučile su da zatvore pristup pećini i rasformiraju selo. “U Kini ne žive pećinski ljudi,” glasila je službena izjava koja je odjeknula u domaćim i svjetskim medijima. To je izazvalo žestoke rasprave – dok su jedni u toj zajednici vidjeli primitivnost, drugi su je opisivali kao simbol otpornosti i sposobnosti da se opstane u ekstremnim uslovima.
Kako je priča o ovom jedinstvenom selu dospjela u javnost, turisti i istraživači počeli su posjećivati pećinu. Djeca su premještena u internate, a dio stanovnika je prihvatio moderniji način života. Ipak, oko stotinu ljudi odlučilo je ostati. Za njih je pećina više od skloništa – to je dom, utočište i simbol slobode koju, kažu, nikakvi betonski putevi i električni vodovi ne mogu zamijeniti.
- Ova priča postavlja pitanje koje se rijetko usudimo da postavimo: šta zaista znači biti civilizovan? Da li je civilizacija samo u gradovima, tehnologiji i električnoj energiji? Ili se ona možda krije u vrijednostima poput zajedništva, samostalnosti i unutrašnje snage?
Selo u pećini u Guidžou danas stoji kao svjedočanstvo o nevjerovatnoj prilagodljivosti ljudskog duha. Bez obzira na to hoće li jednog dana i posljednji stanovnici odlučiti napustiti svoj dom i prihvatiti život u dolini, ono što su stvorili visoko u planinama ostaje kao podsjetnik na jednostavnu, ali često zaboravljenu istinu – za istinsku sreću nam ponekad treba mnogo manje nego što mislimo.
