Dženan Ćišić je 2014. godine donio odluku da napusti BiH i otputuje u Njemačku u potrazi za poslom. Ono što je trebalo biti boravak od samo tri mjeseca razvilo se u rezidenciju od deset godina. Tvrdi da je svima koje je doveo u Njemačku pomogao u snalaženju u novom okruženju. „Moj prvi posao bio je na Baušteli. Prilikom odluke da se pridružim iskazao sam svoje financijske mogućnosti, na što su mi odgovorili ‘Zaradit ćeš’.
- Spomenuo sam nepostojanje dokumentacije, ali su me uvjeravali da to neće biti problem. Dodatno sam naglasio svoje nepoznavanje jezika, a oni su me uvjeravali da je to nepotrebno. Slijedom toga, Dženan je krenuo na graditeljski put u Njemačkoj, priznajući da mu je neugodno otkriti svoje glazbeno porijeklo iz Bosne, gdje je predavao glazbu i školovao se za klarinetistu. Međutim, sada se u Njemačkoj bavi zahtjevnim fizičkim radom.
Kako je vrijeme prolazilo, Dženan je savladao jezik, pribavio potrebnu dokumentaciju i zaposlio se u restoranu. Ovo je putovanje kulminiralo njegovom sposobnošću da kupi kuću u Njemačkoj, a način na koji je to postigao doista je nevjerojatna priča. U nemogućnosti da si priuštim stan za najam i vođen svojim principima koji mi onemogućuju dizanje kredita, odlučio sam se za kupnju oronule nekretnine, čime sam mogao uložiti u nešto što mi zaista pripada.
- Dok sam istraživao razne nekretnine na internetu, došao sam do spoznaje da sam postavio oko 75 ponuda. Nedavno, kad sam počeo koristiti tramvaj, zazvonio mi je telefon. S druge strane bila je žena koja je izjavila: “Čestitamo, pobijedili ste na dražbi!” Na moj upit vrijedi li cijena koju sam predložio još uvijek vrijedi, potvrdila je da je zapravo istekla. Predložio sam 3550 eura za kuću, nabavivši je zajedno sa svime unutra, od nereda do zlata.
Nakon vlasnikove smrti, nitko od nasljednika nije stupio u posjed imovine. Kuća je tri godine stajala prazna, što je na kraju rezultiralo izborom da se stavi na dražbu. U početku procijenjen na otprilike 6.000 eura, uspješno smo pregovarali o smanjenju cijene na 3.550 eura. Njezina sklonost skupljanju predmeta oklijevala je odbaciti bilo što. Često bi susjedi koji se bave problemima poput neispravne perilice rublja donosili svoje odbačene stvari u njezino dvorište.
- Istovremeno se nakupilo oko 40 kubika otpada. Međutim, suzdržao sam se od bilo kakvih pritužbi jer sam nakon pospremanja otišao iz kuće. U Njemačkoj dobivanje dozvole za gradnju kuće stoji 17.000 eura; stoga sam sebe smatrao pobjednikom u ovom scenariju. U rasponu od 11 mjeseci sve sam to uspio. Kako bih izbjegao naplatu naknada za zbrinjavanje otpada i spriječio da se sve rasipa, fotografirao sam predmete, naveo ih na internetu i ponudio ih drugima. Bitan aspekt za mene bio je proces otpuštanja.
Susjed me potaknuo da temeljito istražim razne predmete i knjige koje je ostavila žena. “Možda nađeš nešto fascinantno”, primijetio je moj susjed. Otkrivanje prvih dvadeset eura u kuhinji donijelo mi je radost koja je nadmašila svačije.
- Unutar omotnice skrivene u knjizi, otkrio sam drugu omotnicu koja je sadržavala dovoljno sredstava za pokrivanje svih mojih troškova. Vjerojatno je to bio njezin odrezak, primjećuje Ćišić. Dženan priznaje da nije očekivao da će u toj kući pronaći nešto vrijedno, ali ga je sreća naklonila. “Iznos je bio dovoljan da obnovim cijelu kuću i odužim se onima koji su mi pomogli.
