Jedna Britanka po imenu Maja Somer poznata po svojoj strasti prema starim stvarima i antikvitetima doživjela je nešto zaista posebno tokom jedne od svojih uobičajenih kupovina po prodavnicama polovnih stvari.
- Dok je istraživala police u lokalnoj prodavnici, njen pogled se zaustavio na jednoj retro kožnoj jakni. Privukla ju je njen izgled, autentičnost i specifičan šarm. Bez mnogo razmišljanja, odlučila je da je kupi jer joj je savršeno pristajala. Međutim, ono što nije očekivala je da će ovaj odjevni predmet u sebi skrivati nevidljivu priču iz prošlosti.
Po povratku kući, dok je još jednom isprobavala jaknu, osjetila je neobične oblike u džepovima. Počela je da ih opipava i vrlo brzo pronašla malu starinsku svesku. Nije joj bilo odmah jasno o čemu se radi, ali kada je otvorila prvu stranicu, shvatila je da u rukama drži intimni dnevnik koji potiče iz davne 1971. godine.
- Na prvoj stranici dnevnika pisalo je: “Četvrtak, 11. novembar 1971. Jedna nedelja je prošla, a Dajen mi nije nazvala niti mi je pisala.” Sadržaj tog jednostavnog zapisa odmah je probudio radoznalost i emocije. Nastavljajući sa čitanjem, naišla je na sljedeći unos od 22. novembra: “Danas bi bila naša deveta godišnjica i 10 zajedničkih godina. Napio sam se sam.” Ove riječi odavale su duboku tugu i osjećaj gubitka, kao da se cijeli svijet tog čovjeka srušio.
@thinklessaboutmen This might be the most special artifact I’ve ever thrifted. #1970s #1960s #timecapsule #vintage #heartbreak
Dok je prelistavala dalje stranice, priča je postajala sve jasnija, ali i bolnija. Unos od 4. novembra opisivao je naizgled običan, ali sada tragično značajan dan. Autor dnevnika piše: “Dajen i ja smo vodili ljubav jutros. Odveo sam je na doručak, a zatim na posao. Poljubio sam je pre nego što sam otišao. Nisam znao da će to biti poslednji put da je vidim.” Ovaj zapis ukazuje na to da se u danima koji su uslijedili dogodilo nešto neočekivano, što je prekinulo njihovu svakodnevicu i zauvijek promijenilo tok njegovog života.
- Ali priča nije tu stala. U drugim džepovima jakne Maja je pronašla i tri srebrna dolara iz 1921. godine, kao i malu bocu kanadskog viskija iz 1966. godine – predmete koji su vremenom postali svojevrsne amajlije, možda i simboli sjećanja. Takođe je pronašla dnevni planer sa dodatnim zapisima slične prirode kao i oni iz sveske. Prvi unos u tom rokovniku počinje 13. maja 1971. godine, a poslednji je zabilježen 4. maja 1972. godine. Na prvoj stranici stoji rečenica koja govori o nadi: “Nadam se da nikada neću završiti ovu knjigu. Možda se Dajen vrati pre nego što je završim.”
Posebno upečatljiv je unos od 1. januara 1972. godine, koji sadrži samo jednu riječ: “Zašto?” Ta jednostavna riječ otkriva čitavu paletu emocija – bol, zbunjenost, izgubljenost i nesposobnost da se prihvati ono što se dogodilo. Maja je priznala da ju je ova priča duboko dirnula i da nije mogla da ostane ravnodušna dok je čitala te zapise. Osjećala je, kako kaže, slomljeno srce koje je decenijama bilo zarobljeno u šavu te stare jakne.
- Ono što je pronašla nije bio samo komad odjeće, već prava vremenska kapsula – predmet koji je čuvao priču jedne izgubljene ljubavi i čovjekove borbe s usamljenosti, sjećanjem i nadom. Maja je priznala da nikada ranije nije iskusila takav osjećaj povezanosti sa nepoznatom osobom iz prošlosti. Bila je svjesna da drži u rukama ne samo materijalne dokaze jednog života, već emocionalni trag jedne duše koji je slučajno pronašla u sasvim običnom trenutku.
Kao što i sama kaže, ovo iskustvo nije bilo samo otkriće starog predmeta – bilo je to otkrivanje nečije prošlosti, nečije tuge, ali i nečije nade, sačuvane između korica dnevnika i u šavovima stare kožne jakne.
