Od pamtivijeka, od samog onog dana kad je Bog spojio čovjeka i ženu u raju, brak je postao nešto mnogo više od običnog dogovora ili zajedničkog života. Brak, kako Biblija kaže, nije samo ugovor između dvoje ljudi – to je zavjet pred Bogom, zavjet dvoje koje Bog spaja u jedno tijelo, jedno srce, jedan duh.
U Matejevom evanđelju piše jasno kao dan: „Što je Bog sastavio, čovjek neka ne rastavlja.“ I tu nema dileme – brak nije prostor za sebičnost, za kratkotrajne planove, već za vjernost, žrtvu i ljubav koja ne traži svoje
U Novom zavjetu, apostol Pavle uspoređuje brak s odnosom Krista prema Crkvi – punim odricanja, nježnosti i uzajamnog poštovanja. To nije veza u kojoj neko dominira, naređuje ili ponižava, već odnos gdje su muž i žena jedno drugom podložni, jer tako i treba da bude među onima koji se ljube iskreno i u Bogu.
U idealnom braku, nema mjesta za nasilje, izdaju, manipulaciju ili opsesivnu ljubomoru. Tamo gdje se Boga izbaci iz kuće, uđe nemir. Zato Sveto pismo upozorava: “Ne učini preljubu.” (2. Mojsijeva 20,14)
Ako ikad poželiš znati što je to prava ljubav, ne idi daleko – otvori 1. Korinćanima 13, 4-7. Tamo piše da ljubav nije zavidna, nije hvalisava, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli zlo, sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada i sve trpi.
To je ljubav koja ne traži savršenstvo u drugome, već prepoznaje slabosti, prašta i podiže. Takva ljubav ne osuđuje čovjeka, već grijeh. Mrzi zlo, ali ljubi dušu.
U Malahiji 2,16 Bog izravno kaže: „Mrzim razvod.“ I ne zato što želi da ljudi pate, već jer zna da razvod lomi više od srca – lomi i duše, razara dom, djecu, odnose, i stvara prazninu koju ništa materijalno ne može popuniti.
Kad nestane duhovne povezanosti, kada se izgubi veza s Bogom, tada puknu i najjači brakovi. Jer bez temelja – kuća se ruši. Bez Boga u kući, brak postaje bojno polje, a ne utočište.
Stari zavjet nosi ozbiljna upozorenja. U njemu piše da posljedice bluda, požude i nečistih djela ne staju na onome tko ih počini – one se prenose na potomstvo, čak do desetog koljena. Za ubistvo, kazna ide do četvrtog koljena, ali za preljubu i razvrat – čak do desetog.
A što je najstrašnije, kaže se da kad žena u braku prezre muža, kad se uzoholi i pomisli da vrijedi više od njega, takav ponos biva kažnjen – djeca prestanu da se rađaju.
Najbolji primjer je Mihala, žena kralja Davida, koja ga je prezirala jer je od radosti igrao pred Gospodom. Umjesto da bude sretna zbog njegove predanosti Bogu, pogrdi ga zbog ponašanja koje joj je bilo ispod časti kraljice. A Bog ju je kaznio – nije imala djece do smrti.
Brak nije stvar papira. Brak je sveta veza, koja traži trud, molitvu, razumijevanje i beskrajnu ljubav koja ne prestaje čak ni kad zaboli.
Ako se vodiš po Božjoj riječi, ako u kuću unosiš molitvu, poniznost i praštanje, tada brak može preživjeti i oluje, i suše, i zimu. Jer gdje je Bog prisutan – tu i ljubav ima korijen dubok, neiskorjenjiv.
Zato neka svaki supružnik pamti: ljubav nije kada je lako, nego kada ne odustaješ čak i kad je teško. I ako je Bog spojio – neka ljudi ne razdvajaju. Jer brak po Bibliji nije samo život udvoje – to je hod s Bogom, rame uz rame, sve do kraja života.
