Miroslav Ilić već godinama ima stabilan brak sa Gordanom, uprkos mnogim pokušajima da ih razdvoje pričama o tome da je vara i da ima druge žene. Međutim, Gordana je svesna da pored nje u njegovom srcu postoji još jedna žena.
- Veza između Miroslava Ilića i Silvane Armenulić bila je neosporno jaka. Početkom 1980-ih Miroslav Ilić već se profilirao kao istaknuta osoba u industriji zabave. Sarajevski AS, u to vrijeme vrlo popularan list, posvetio je brojne članke prikazivanju Ilićeva života i karijere, osvojivši širu publiku zanosnim narativima i fotografijama koje oduzimaju dah. Činilo se kao da je sama sudbina zadržala dah kad je album započeo očaravajućom melodijom “Djevojke iz grada”, kao da je pjevačica strpljivo čekala svoj trenutak vječne slave.
Oprezno i razborito, diskografi su strpljivo čekali povoljan trenutak, dopuštajući da prođe gotovo godina dana prije nego što su umjetniku u usponu pružili priliku da snimi novi singl. No, kada je konačno došlo vrijeme, isporučio je zvučnu i dojmljivu skladbu Selo moje zavičaju mio. Istodobno, zapljusnula je bujica poziva za koncerte, koji su željno željeli pokazati svoj neosporni talent na pozornici. Miroslav je duboko cijenio podršku i podršku cijenjenih slavnih osoba iz tog doba. Od posebnog značaja bio je nezaboravni telefonski poziv kultne Silvane Armenulić, koja je u to vrijeme nedvojbeno vladala kao kraljica glazbene industrije.
Krajem sedamdesetih Miroslav Ilić i Silvana Armenulić zajedno su krenuli na opsežnu jednomjesečnu turneju po Australiji. U početku sam imao nedoumica kada mi je poznata Silvana predložila suradnju i pitala za honorar. Cijena me ostavila bez teksta. U grupi su bili i Hasim Kučuk Hoki i Branka Šćepanović. Čak su tražili i plakate, ali nažalost nisam ih imao. No, brzo su isprintali tisuću plakata koji su potom distribuirani u Australiji umjesto u Jugoslaviji”, ispričao je Miroslav Ilić. Izazov putovanja u Australiju i nastupa u prepunim dvoranama za Miroslava je bio golem. U studiju, okružen Silvanom, Hokijem, a Branko, umalo ne gubim riječi, moj milozvučni glas prepoznala je prva, od tada sam poznat kao „Slavoj iz Mrčajevaca“. brojne prekretnice, uključujući snimanje solo pjesama, osvajanje srca publike, izvanredne nastupe na prestižnim manifestacijama poput “Beogradske skupštine” i “Ilidže”, te suradnju s raznim pjevačkim skupinama diljem Jugoslavije.
Uz svoje očaravajuće nastupe na pozornici, Miroslav Ilić trenutno je u procesu stvaranja svježe melodije koja će uskoro krasiti naše uši. Među njegovim repertoarom su melodije koje diraju dušu “Tisuću suza”, “Sjećam se našeg rastanka” i “Sreli smo se u travnju”, koje su pobrale golemo priznanje tijekom njegovog iznimnog nastupa na inauguralnom Pariškom međunarodnom festivalu narodne glazbe. Podrijetlom iz šarmantnog sela Mrčajevci kraj Čačka, Miroslav Ilić, rođen 10. prosinca 1950., izaziva veliki poštovanje u sferi narodne glazbe.
Odrastajući u ruralnom okruženju, Miroslavove rane godine karakterizirala je nepretencioznost i skromnost seoskog života. No, na njegov daljnji put uvelike je utjecalo mnoštvo glazbenih inspiracija. Glazba je zauzimala ključnu poziciju u svakodnevnoj rutini Miroslavove obitelji, pretvarajući njihov dom u središte voljenih osoba i prijatelja, gdje su harmonije i melodije prožimale atmosferu. U doba kada je bilo malo radija, Miroslavov otac imao je rijetku privilegiju posjedovanja jednog, dajući mladom Iliću priliku da zaroni u široku lepezu glazbenih žanrova i susretne se s raznolikim umjetnicima.
Tijekom Miroslavljevog razvojnog razdoblja njegov slušni krajolik obogaćen je melodijama renomiranih glazbenika poput Jimija Hendrixa, Janis Joplin i cijenjenog kolektiva poznatih kao Eagles. Osim ovih ikonskih figura, zidovi njegova doma odzvanjali su zvucima tradicionalnih narodnih pjesama, ostavljajući trajan dojam na njegove glazbene sklonosti i jedinstveni umjetnički njuh. Početak pjevačkog puta Miroslava Ilića dogodio se 1972. godine kada je objavio svoj inauguralni singl pod nazivom “Volio sam djevojku iz grada”.
U izdanju izdavačke kuće Diskos iz Aleksandrovca, ovu pjesmu je osmislio Dobrica Erić, a komponirao Obren Pjevović. Značajnu slavu Ilić je stekao svojim LP-om “Sreli smo se, davno je bilo”, koji je 1979. godine, nakon njegovih početnih uspjeha, snimila Produkcija Radio-televizije Beograd. Sljedećih godina ostvario je suradnju s cijenjenim skladateljima među kojima su Dragan Aleksandrić, Predrag Vuković Vukas i tekstopisac Radmila Todorović Babić.
