Dolaskom jeseni i prvih hladnih dana, mnoge porodice suočavaju se s neželjenim gostima u svojim domovima – smrdibubama. Ovi mali insekti, poznati po izrazito neugodnom mirisu, ulaze kroz pukotine u fasadama, loše izolirane prozore i sitne otvore, tražeći toplo i suho mjesto u kojem mogu prezimiti.
- Prvi korak u borbi protiv njih uvijek je prevencija – zatvaranje svih rupa i oštećenja na kući.Smrdibube pripadaju porodici Pentatomidae i lako ih je prepoznati po ovalnom, spljoštenom tijelu i trouglastom dijelu na leđima. Najčešće su smeđe ili zelene boje, a rijetko prelaze dužinu od dva centimetra. Iako neugodno mirišu kada se osjete ugroženima, važno je naglasiti da za ljudsko zdravlje nisu opasne. Taj miris potječe iz posebnih žlijezda i predstavlja prirodni mehanizam odbrane od predatora.
U borbi protiv smrdibuba često se koriste prirodna sredstva. Vrtlari preporučuju otopinu sode bikarbone i vode, dok mnogi savjetuju postavljanje mente ili češnjaka pored ulaza i prozora. Njihov miris odbija insekte i tjera ih da potraže sklonište drugdje. Efikasnim se pokazalo i eterično ulje paprene metvice razrijeđeno u vodi, koje se raspršuje po okvirima prozora i balkonskim vratima. Tako se stvara aromatična barijera koju smrdibube nastoje izbjeći.
Stručnjaci s Agronomskog fakulteta u Zagrebu naglašavaju da ovi insekti, iako neugodni, ne prave ozbiljnu štetu ljudima u zatvorenom prostoru. Obično pronađu mirno mjesto, prezime, a potom uginu i ostanu neprimijećeni do proljeća. Dodatna olakšavajuća činjenica je da se tokom zime ne razmnožavaju u kućama, pa nema straha od njihove invazije.
Ipak, problem nastaje pri njihovom uklanjanju. Ako ih neko pokuša uhvatiti golim rukama, odmah će pustiti neugodan miris. Zato se preporučuje koristiti papir ili rukavice i pažljivo ih iznijeti van. Najčešće se skrivaju na zavjesama, iza ormara ili na drugim tihim mjestima gdje provode hladne mjesece.
- Osim u kućama, smrdibube su poznate i kao poljoprivredni štetnici. Hrane se biljnim sokovima, oštećujući lišće i plodove. Poljoprivrednici često pribjegavaju prirodnim metodama zaštite, jer previše hemije može narušiti ravnotežu u vrtu. Tako se pripravci od čilija i češnjaka kuhani u vodi koriste kao prirodni repelenti, a razrijeđena otopina raspršuje se po biljkama i otvorima u kući. Na taj način stvara se dodatna zaštita od napada.
Prema pisanju portala 24sata.hr, vlasnici kuća svjedoče da smrdibube naročito bježe od mirisa metvice. Staklenke s mentom na prozorima ili eterično ulje paprene metvice u spreju pokazali su se kao vrlo efikasna obrana. Osim toga, jednostavna kombinacija vode i octa u bočici s raspršivačem može poslužiti kao brzo i prirodno rješenje, jer smrdibube ne podnose taj miris.
Na našem području prisutne su i dvije srodne vrste – Raphigaster nebulosa i Dolycoris baccarum. Na prvi pogled liče na obične smrdibube, ali razlikuju se po sitnim dlačicama na tijelu. Ipak, sve one koriste isti mehanizam odbrane – neugodan miris – zbog čega su jednako nepoželjne u zatvorenim prostorima.
- Kako ističe Hrvatski zavod za zaštitu bilja, najbolja zaštita uvijek se svodi na kombinaciju prevencije i prirodnih sredstava. Redovno zatvaranje pukotina, održavanje prozora i vrata, te korištenje biljnih pripravaka, značajno smanjuju mogućnost da smrdibube pronađu put u unutrašnjost doma. Ako se ipak pojave, ne treba paničariti – one nisu prijetnja, već samo traže zaklon.
Na kraju, iako smrdibube nisu poželjni gosti, važno je zapamtiti da nisu opasne. Njihova prisutnost može biti neugodna, ali uz malo pažnje i jednostavne trikove lako se sprječava njihovo zadržavanje. Miris metvice, češnjaka ili čilija pokazuje se kao jednostavna i ekološki prihvatljiva zaštita. Umjesto da ih uništavamo, dovoljno je stvoriti okruženje koje im nije privlačno i one će same potražiti drugi dom.
