Romantični narativ Biljane Jevtić i Ace Ilića posljednjih je godina doživio značajan procvat. Kao kolege i životni partneri, ostali su nerazdvojni nevjerojatnih 37 godina. Obje osobe su vrsni vokali i ponose se svojim skladnim partnerstvom unutar glazbene industrije. Ljubazno su ispričali priču o svom prvom susretu, dubokoj ljubavi koja se razvila između njih i postojanoj predanosti koju su njegovali tijekom godina.
Nedvojbeno je da je snaga njihove veze tolika da ih ni silne rijeke Sava i Dunav ne bi mogle razdvojiti. Njihovi scenski nastupi naširoko su priznati kao utjelovljenje idealnog para. Među najčešćim upitima mladih koji traže savjet o održanju braka su oni o njegovim bitnim elementima. Često se pitaju kako smo Aca i ja vješto prebrodili zajedničke godine.
Bilja naglašava važnost povjerenja, razumijevanja i sposobnosti rješavanja sukoba prije nego što oni prerastu u velike razmirice. Aca dijeli svoje viđenje: Tijekom naših zajedničkih godina, riječ “razvod” nikada nije spominjana, čak ni u bezbrižnim razgovorima. Često se šalim da će Dunav doći do statusa razvoda prije nas! Međutim, tek kada je sudbina odigrala svoju ulogu, njihova su se putovanja konačno uskladila, prateći njihova predana nastojanja da izgrade svoje karijere na mjestu koje smatraju domom.
Biljana se rado prisjeća svog idiličnog djetinjstva u selu Grejač, nedaleko od Niša, gdje je odrasla u velikom domaćinstvu koje je činilo deset članova porodice, a među njima su bili majka Dobrila, otac Života, sestra Svetlana, te stric i baka. Stambeni prostor sastojao se od dvije prostorije: spavaće i dnevne sobe, te dodatnog prostora s ugodnim kaminom koji je služio kao prostor za pripremu obroka i uživanje u domaćim kolačima.
Njihov život karakterizirala je jednostavnost i zadovoljstvo, a pjevačica se s nostalgijom prisjeća Biljanine žustre razigranosti koja ju je zavoljela i njoj i mlađoj sestri. U dobi od sedam godina istraživala je voćnjak koji se nalazio iza njihove rezidencije i bez napora se popela na stablo trešnje. Izazovi su se pojavili dok se pokušavala spustiti, što ju je navelo da potraži pomoć svojih prijatelja. Od malih nogu sudjelovala je u poljoprivrednim poslovima.
BONUS TEKST;
Za Mašu i Dašu, sijamske blizanke, često se smatra da su proživjele posebno tragične živote. Rođeni kao sijamski blizanci, bili su predmet opsežnog znanstvenog istraživanja Pjotra Anohina, sovjetskog fiziologa poznatog po proučavanju ljudskog kardiovaskularnog i živčanog sustava. Anohin je posvetio znatan dio svojih istraživačkih napora Maši i Daši Krivošljapov, provodeći eksperimente koji su trajali većinu njihovih života.
Kao posljedica pokusa odobrenih u SSSR-u, sestre su proživjele torturu, izolaciju i život lišen tipične ljudske interakcije. Okolnosti s kojima su se suočile Maša i Dasha Krivošljapova bile su dodatno komplicirane njihovim izrazito suprotnim osobnostima – jedna je pokazivala psihopatske karakteristike, dok je druga bila primjer empatije. Iako su blizanci dijelili zajednički kardiovaskularni sustav, njihov živčani sustav bio je izrazito različit.
Nakon rođenja sijamskih blizanaca Maše i Daše u Moskvi 1950., koje su imale zajednički kardiovaskularni sustav, ali su zadržale različite živčane sustave, Anokhin ih je identificirao kao uzorne subjekte za svoje nadolazeće istraživanje. Znanstvenici su bili posebno očarani reakcijama, ili odsutnošću istih, svakog blizanca na fizičku bol koju je podnosio onaj drugi, s obzirom na njihov zajednički kardiovaskularni sustav uz njihove različite živčane sustave.
Njihovo istraživanje uključivalo je tehnike koje su uključivale primjenu leda na jednog blizanca dok su drugog pažljivo promatrali radi bilo kakvih znakova reakcije. Usporedne procjene su provedene pomoću ekstremne vrućine, bolnih podražaja, pa čak i injekcije radioaktivnog joda. Dokumentacija pokazuje da su djevojčice bile podvrgnute elektrošokovima, da su im u želudac umetnute cijevi za analizu želučanog soka i da su imale nedostatak sna, posebno tijekom godina odrastanja, od rođenja do otprilike dvanaeste godine života.
Postoji dokumentacija o eksperimentima kojima su djevojke bile podvrgnute. Tijekom njihovog boravka na medicinskom institutu, Akademija medicinskih znanosti SSSR-a pomno je dokumentirala brojne interakcije koje su uključivale djevojčice, od djetinjstva do ranog djetinjstva. Rezultirajući film pokazuje različite stimulativne alate korištene za procjenu odgovora “neozlijeđenog” blizanca. Nadalje, video prikazuje blizance dok stječu vještine nošenja čarapa i korištenja štaka za hodanje.
Zabilježeno je da je primijenjen radioaktivni jod kako bi se utvrdilo hoće li tvar prijeći iz krvotoka jedne sestre u krvotok druge. U drugom eksperimentu, jednom blizancu je davana hrana, dok je drugom uskraćena hrana, s namjerom da se procijene želučani sok obiju sestara putem cijevi umetnutih u njihov želudac. Maša je pokazala nekoliko osobina koje ukazuju na psihopatsko ponašanje. Čim su sovjetski znanstvenici započeli s procjenom motoričkih sposobnosti blizanaca tijekom njihovog odrastanja, Maša je pokazala otvoren prkos.
