Joyce Curtis rasplakala je brojne ljude svojom pričom koja je razotkrila stvarnost njezina sina za kojeg je mislila da je umro nakon dvanaest godina. Kako je izvijestio Daily Mail, Joyce Curtis, podrijetlom iz Škotske, čvrsto se držala uvjerenja da je njezin sin Nicholas podlegao, jer ga nije vidjela niti čula s njim od 2010. godine.
- Najnovije informacije koje je posjedovala o njemu sugerirale su da je autostopirao po Francuskoj i Španjolskoj. Njezine su se brige pojačale tijekom pandemije, a kulminirale su strahom da se on možda razbolio i na kraju umro. Puno prije 19. prosinca 2022. već je počela “oplakivati” njegov gubitak.
Međutim, tog određenog dana primila je telefonski poziv koji je otkrio da je živ i da prima liječničku pomoć u južnoj Francuskoj. Inicijacija dijaloga došla je od medicinske sestre, kojoj se potom obratio njezin sin. “Bilo mi je teško povjerovati. S obzirom na okolnosti u vezi s COVID-om i događaje koji su se odvijali, mislio sam da je umro. Tugovao sam zbog njegovog gubitka. Kad sam primio poziv koji je otkrio da je preživio, bio sam iznenađen.
- Potrošio sam cijeli Dan u suzama je uvelike poboljšao moj Božić, posebno u svjetlu smrti mog supruga u lipnju”, ispričala je u videu objavljenom na Facebooku. Obiteljske muke započele su sredinom 2000-ih kada je Nicola otišao iz svog rodnog grada Glasgowa kako bi putovao Europom nakon što je izgubio mjesto stolara.
Ta je odluka dovela do brzog udaljavanja od njegove obitelji, a Joyce sumnja da je neko vrijeme proveo živeći na ulicama Pariza. Godine 2009., nakon duljeg izostanka komunikacije, odlučila je podnijeti prijavu nestale osobe. Godinu dana kasnije, Joyce je kontaktirala britanski konzulat u Parizu kako bi ih obavijestila o Nicolinoj hospitalizaciji u Francuskoj. Odmah ga je otputovala posjetiti u pratnji supruga; međutim, ovaj će posjet biti posljednja prilika da ga vidi tijekom tog desetljeća.
- Joyce je medijima priopćila: “Godine 2010. dobila sam pismo u kojem stoji da je Nikola hospitaliziran u Francuskoj. U to vrijeme je bio odsutan dulje vrijeme. Prošle sam godine podnio prijavu nestale osobe u Glasgowu zbog nedostatka komunikacije s njim nekoliko godina. Moj muž i ja smo ga posjetili i bilo je zaista ohrabrujuće vidjeti ga kući; međutim, još jednom je neobjašnjivo nestao.
U bolnici su je obavijestili da će Nikola biti pušten nakon oporavka te je sa sve većim nestrpljenjem čekala njegov povratak. Ipak, to bi se očekivanje na kraju pokazalo uzaludnim. “Dok sam ga posjetio u Francuskoj, kupio sam cipele i nekoliko drugih predmeta kako bih bio siguran da će imati odgovarajuću odjeću za povratak. Po povratku sam čekao njegov dolazak, ali se nije pojavio.
- Sjećam se da je to bio dan obilježen kišom. Obratila sam se svim zračnim lukama da se raspitam je li se ukrcao na let, ali nakon toga nisam dobila ništa više”, ispričala je majka. Dvanaest godina kasnije, Joyce je bila zapanjena kada je otkrila da joj je sin živ kada je primila još jednu poruku od britanskog konzulata, koja ju je obavijestila da je njen nasljednik hospitaliziran u Francuskoj.
“Razgovarao sam s njim preko telefona i činilo se da je dobrog zdravlja. Pitao sam ga: ‘Dolaziš li kući, Nikki?’ na što je on potvrdno odgovorio, rekavši ‘Da’. Iskustva koja je doživio bila su izvan mog poimanja. Moja je jedina želja bila jamčiti njegov povratak”, rekla je prije nego što je otišla u Francusku po svog sina, odlučna u svojoj misiji da mu olakša put kući.
