U današnje vrijeme, kada se mnogi odgovori traže na internetu, vjera i tradicija i dalje ostaju neiscrpni izvori pouzdanja, utjehe i duhovnog usmjerenja. Među onima koji te vrijednosti nastoje približiti savremenom čovjeku, ističe se otac Predrag Popović, sveštenik koji duhovna pitanja objašnjava jednostavno, iskreno i razumljivo – onako kako ljudi danas žele da ih čuju.
- U jednoj od svojih nedavnih ispovijesti, otac Predrag podijelio je priču iz parohije koja je izazvala veliku pažnju. Naime, jedna žena mu se požalila da joj se ubudala Sveta vodica, i to drugi put zaredom. Na prvi pogled, situacija je djelovala kao puka koincidencija, ali kada je sveštenik saznao gdje je ta osoba prethodno boravila, bilo mu je jasno da se iza toga može kriti dublje značenje. “Znao sam da neće biti dobro kad je rekla gdje je išla,” ispričao je sveštenik.
Za vjernike, posebno one pravoslavne, Bogojavljenska vodica ima poseban značaj – vjeruje se da je ona prožeta silaskom Duha Svetoga i da nosi iscjeljujuću, zaštitničku moć. Čuva se godinama, koristi se u molitvi, pričašću, blagoslovima doma. Međutim, otac Predrag jasno naglašava: “Sveta voda može da se pokvari – ali ne kao obična voda.” U suštini, nije riječ o hemijskoj kontaminaciji, već o duhovnoj – pokvarenost dolazi kao znak narušene duhovne ravnoteže u domu ili duši.
Kako je objavio portal Sputnik Srbija (Izvor: rs.sputniknews.com, 2024), u sličnim slučajevima vjernici su se obraćali sveštenicima nakon što bi primijetili promjene u boji ili mirisu Svete vode, osjećajući istovremeno i nemir, strah ili noćne more. Otac Predrag potvrđuje da su takvi znakovi mogući pokazatelji prisustva negativnih sila ili duhovnih smetnji. Zbog toga preporučuje da se vodica drži u čistoj, zatvorenoj posudi, dalje od direktnog svjetla, te da se ne miješa s drugim predmetima – čak ni s bosiljkom, koji se obično koristi u svetim obredima.
- Ukoliko voda potamni, ili ako vjernik osjeti nelagodu, najbolje je, prema njegovim riječima, da se prostorija očisti duhovno: pozvati sveštenika da blagoslovi dom, svi ukućani da se pričeste, i da se cijeli prostor oslobodi svega što može ometati duhovnu harmoniju.
Jedna od priča koju je otac Predrag podijelio posebno je dirnula zajednicu. Govorio je o ženi koja je već drugu godinu primjećivala neobičnu vlagu u kući – voda se skupljala bez logičnog objašnjenja. “To nije slučajno,” rekao je. “Možda Bog pokušava da joj nešto poruči.” Njegova poruka nije bila zastrašujuća, već poziv na introspekciju – znak da je možda došlo vrijeme da se obrati pažnja na duhovno stanje unutar doma, ali i unutar samog čovjeka.
- I dok neki ove riječi tumače kao praznovjerje, mnogi vjernici potvrđuju da je duhovna ravnoteža doma jednako važna kao i fizička čistoća. Kako piše Glas Srpske (Izvor: glassrpske.com, 2025), porast interesovanja za duhovno čišćenje doma sve je veći, posebno u gradskim sredinama gdje ljudi sve češće prijavljuju anksioznost, loš san i osjećaj pritiska u svakodnevici. U takvom kontekstu, običaji poput blagoslova kuće i čuvanja Svete vodice ne djeluju više kao relikt prošlosti, već kao prirodan odgovor na duhovne potrebe savremenog čovjeka.
Osim toga, otac Predrag je objasnio i dva osnovna načina posvećenja vode: Veliko vodoosvećenje, koje se obavlja na praznik Bogojavljenja, i Malo vodoosvećenje koje se može izvoditi po potrebi, u domu ili na bilo kojem mjestu gdje vjernici žele da pozovu Božji blagoslov. Kod obje vrste, ključno je razumijevanje – da voda ne dobija svetost sama po sebi, već kroz vjeru, molitvu i duhovno stanje onog ko je koristi.
- Na portalu Mondo Religija (Izvor: mondo.ba/religija, 2025) navodi se da su mnogi sveštenici potvrdili kako u sve većem broju slučajeva dolazi do “reakcije” Svete vodice – ne zato što ona gubi snagu, već zato što ljudi sve češće unose duhovni nered u svoj život, ali ga ne prepoznaju dok ne vide fizički znak.
Na kraju, poruka oca Predraga Popovića ostaje jednostavna i snažna: voda sama ne čini čudo, već vjera koju u nju unosimo. Ako je odnos prema toj vodi čist, iskren i ispunjen duhovnim poštovanjem, ona će i ostati ono što treba da bude – simbol snage, zaštite i svetosti. A ako nešto u toj svetosti počne da se lomi, to je znak da treba preispitati ne vodu – već sebe.
