U današnjem članku pišemo o jednoj od najmoćnijih, ali često zanemarenih osobina koju imamo – savjesti. Savjest je naš unutarnji vodič, nevidljiv ali izuzetno snažan sustav upozorenja koji nam pomaže da se odredimo prema ispravnim odlukama, u skladu s moralnim načelima.
- To je Božji alarm koji se aktivira kad se približimo pogrešnom izboru, usmjeravajući nas prema pravom putuSavjest nije samo osjećaj ili emocionalna reakcija, već je to, prema mnogima, unutarnji glas Duha Svetog koji nas podsjeća na razliku između dobra i zla. Ta unutarnja disonanca koju osjećamo kada nešto nije u redu, bez obzira na to koliko racionalizirali, zapravo je milost koja nas poziva da se zaustavimo i preispitamo naše odluke. Možemo je zamisliti kao duhovni radar koji nas neprestano nadgleda: naše misli, naše riječi i naša djela. Savjest je naša zaštita od skretanja s puta i upozorenje koje nas podstiče na ispravno djelovanje.
Također, savjest se oblikuje kroz ono što je “programiramo”, a najpouzdaniji način da to učinimo je usklađivanje s Božjom Riječju. Ukoliko naše moralne smjernice proizlaze iz istine Božje Riječi, naš unutarnji alarm će biti izoštren i osjetljiv. No, kad počnemo živjeti prema vlastitim pravilima ili opravdavati laži, naš unutarnji glas se može smanjiti i na kraju nestati. “Bijela laž”, na primjer, može se činiti bezopasnom, ali time utiremo put za slabljenje savjesti. Kada prestanemo slušati taj tihi glas, prestajemo prepoznavati što je ispravno. Zato je ključno da se savjest uskladi s Božjom voljom, jer samo tada ona može služiti kao pravi duhovni kompas.
- Zanimljivo je da kad se savjest oglasi, Duh Sveti preuzima ulogu vodiča. On nam ne samo pomaže razumjeti zašto osjećamo nelagodu, već nas vodi prema potrebnim koracima koje trebamo poduzeti kako bismo se vratili na pravi put. Možda ćemo osjetiti potrebu za razgovorom s prijateljem koji nas može savjetovati, ili nas jednostavno može voditi prema Božjoj Riječi koja nas rasvjetljava. Svi ovi signali vode nas ka unutarnjem miru i pomoći, jer Bog ne želi da nas savjest muči, već da nas ona usmjerava i vraća na put svjetla.
Ignoriranje savjesti, s druge strane, može dovesti do ozbiljnih posljedica. Sjećamo se iz Biblije kako je Adam i Eva imali jasan unutarnji glas koji im je govorio što je ispravno, ali su odlučili ignorirati Božju volju (Postanak 2, 15–17). To je bio početak pada čovjeka. Svaki put kad svjesno prekršimo ono što znamo da je ispravno, naša savjest slabi. Ako konstantno utišavamo savjest, ona s vremenom može potpuno nestati, a grijeh postaje navika koja nas udaljava od Boga. Ignoriranje tih signala ne samo da uništava unutarnji mir, već nas i vodi prema udaljavanju od Božje volje.
Kako bismo sačuvali čistu i snažnu savjest, nužno je svakodnevno živjeti u skladu s Božjom Riječju, moliti se i pokajati se za svoje greške. Savjest se ne rađa savršena – ona je proces koji se oblikuje kroz stalnu povezanost s Bogom i život u skladu s Njegovim učenjima. Kroz molitve, pokajanje i meditaciju o Božjoj Riječi, naše unutarnje biće postaje oštrije i osjetljivije prema Božjoj volji. Svaki dan, molite Boga da vam pomogne da vaša savjest bude usklađena s Njegovom voljom i da vam unutarnji alarm bude jasan kad krenete pogrešnim putem. Bog nas ne ostavlja same u tome – On je uvijek tu, usmjeravajući nas i pružajući nam ljubav kroz unutarnji mir i uputu.
Na kraju, savjest je naš najvjerniji prijatelj. Nije neprijatelj, kako ponekad mislimo, jer nas štiti i vraća nas na pravi put. Ona je zapravo šapat Duha Svetoga, koji nas vraća Bogu kad zalutamo. Nemojmo gasiti taj šapat – kad se oglasi, zastanimo, poslušajmo ga i prepoznajmo glas Onoga koji nas voli i vodi.
