Svima nam je poznato da je Njemačka je zemlja koja se već dugo smatra obećanom destinacijom za one koji žele bolji život i sigurno zaposlenje. Mnogi su od prijatelja rođaka ili poznanika čuli priče o visokim platama mogućnosti da se sebi i porodici obezbijedi udobna svakodnevica, pa su odlučili da krenu tim putem često ne razmišljajući o uslovima koji ih tamo čekaju.
- Statistika je neumoljiva i šokira svojim brojkama – u posljednjih nekoliko godina, blizu milion ljudi napustilo je Balkan u potrazi za boljim životom. To nije broj koji se može ili smije ignorisati. U pitanju je egzodus, tiha migracija mladih, obrazovanih i radno sposobnih ljudi koji su izgubili vjeru u sistem svojih matičnih zemalja.
Veliki broj tih ljudi su upravo mlade generacije, često sa završenim fakultetima, školovani i motivisani, ali bez perspektive u sopstvenoj zemlji. Odbijeni na konkursima, obeshrabreni niskim platama, gurnuti u sivilo nezaposlenosti, mnogi su odlučili da šansu potraže tamo gdje se rad više cijeni.
- Mnogi od njih su se, nakon razočaranja i lutanja, odlučili za vanredno školovanje u oblasti medicinske njege. Medicinska zanimanja u Njemačkoj su visoko tražena, pa je ovaj sektor postao utočište za veliki broj ljudi sa Balkana. Učenje jezika, nostrifikacija dokumenata, dodatne obuke – sve to postaje dio svakodnevice onih koji žele da zakorače u tu profesiju, često i po cijenu velikih ličnih žrtava.
U jednom iskrenom statusu na društvenim mrežama, mlada Bosanka je podijelila svoje misli i dileme. Pita se: “Da li će sve ove žrtve koje podnosim danas, biti opravdane sutra?” Njene riječi odjekuju daleko šire od njene lične priče – to je glas mnogih koji su krenuli istim putem. Njena pitanja su univerzalna: da li će trud biti nagrađen, da li će odricanja imati smisla?
- Ona govori i o kompromisima koje je morala da napravi, o porodicama koje su prošle sličan put i koje sada, kako kaže, žive ispunjenije, makar u materijalnom smislu. Ali ni taj bolji život ne dolazi bez cijene. Naizgled banalne stvari, poput kafe na trgu ili šetnje pored rijeke, pretvaraju se u unutrašnje preispitivanje: „Šta bi bilo da smo ostali?“
Iako sada žive četiri puta udobnije od onih koji su ostali kod kuće, i dalje se javljaju sjeti, bol, nostalgija. Nedostaju im baka i deda, porodična okupljanja, mirisi djetinjstva, jezik bez razmišljanja, pogled koji razumije i bez riječi. Odlazak na godišnji odmor u domovinu više nije uživanje, već emocionalni vrtlog – sreća što su tu i tuga što će ubrzo opet otići.
- Mnogi koji su otišli priznaju da se život u inostranstvu često svodi na čekanje odmora, na odbrojavanje dana do dolaska kući. U jednoj rečenici, jedna žena je rekla: “Ovdje se živi za godišnji odmor.” To postaje istina velikog broja ljudi. Oni žive, rade, štede, ali ne osjećaju radost svakodnevice. Opisano je to poput rudara u mraku, koji više ne zna ni za svjetlost, a kamoli za sreću.
Njemačka nudi mnogo – sigurnost, red, stabilnost, ali uz sve to nosi i tišinu duše, usamljenost, otuđenost. Nudi mogućnost da se mnogo radi, ali rijetko vremena da se istinski živi. Iako novac može kupiti udobnost, ne može nadomjestiti sve ono što ostaje iza – dom, porodicu, pripadnost.
- Zato se mnogi i dalje pitaju: je li to cijena napretka? Je li moguće imati i dostojanstven život i dom? Ili se, u ovoj trci za boljim, uvijek mora nešto važno ostaviti za sobom?
