Današnja priča nas odvodi u Bosnu kod jednog divnog čovjeka po imenu Almedin. Naime on je doživio jeddnu tešku situaciju i najveću bol koju je u današnjem članku odlučio podijelit s nama.Ovaj samohrani otac sa svega 33 godine iza sebe ima tešku i bolnu životnu priču, ispunjenu radom, odricanjem, gubitkom i borbom da sačuva ono najvažnije – porodicu.
- Priča Almedina Hubljara iz Bugojna duboko potresa svakoga ko je čuje, ne samo zbog bola koji je proživio, već i zbog snage s kojom nosi životne udarce.Almedin je svoj život gradio od nule, zajedno sa bratom. Krenuli su bez gotovo ikakvih sredstava, s pozajmljenim alatom, sekući drva, vozeći robu, uzgajajući stoku, sve u cilju da zarade na pošten način. Nisu birali poslove. Sve što je bilo pošteno i čestito, prihvatali su bez ustručavanja. Vremenom su uspjeli izgraditi vlastiti posao – kupili su kamione, razvili transportnu firmu i počeli dobro zarađivati. Mnogi su ih gledali kao primjer da se trud i rad isplate.
Ali dok su sanjali i gradili bolje sutra, život im je pripremao udarce za koje niko ne može biti spreman. Almedin je imao porodični dom – ženu i dvoje djece. Ispočetka je sve djelovalo skladno. Djeca su rasla, posao cvjetao, a on se nadao mirnoj i stabilnoj budućnosti. Međutim, njegova supruga, pod uticajem društvenih mreža i novog načina života koji su te mreže promovirale, počela se mijenjati. Facebook, Instagram, poruke, kontakti – sve je to odvelo njihovu vezu u pogrešnom smjeru.
Na kraju ga je ostavila. Otišla je, ostavivši mu djecu na brigu, a on je ostao da se bori i kao otac i kao majka. Nije bilo lako. Briga o djeci, posao, putovanja – sve je to postalo preteško za jednog čovjeka. Ali nije odustao. Ima roditelje koji mu pomažu, i bez njihove podrške, kako kaže, ne bi mogao opstati. Dok on radi, oni paze na djecu, hrane ih, uče s njima, i čine sve da im nedostaje što manje majčine prisutnosti.
- Ali prava tragedija tek slijedi. Almedinov brat, sa kojim je dijelio posao, životne planove i san o uspjehu, nije izdržao težinu svoje porodične drame. I njega je supruga varala. Bio je povučen, tiho je patio, i Almedin je tek kasnije shvatio koliko je njegov brat bio slomljen iznutra. Govorio je da njegova žena nije žena, već zmija, da ga psihički uništava i pravi mu smicalice. Nažalost, tog bola se nije mogao osloboditi i u jednom trenutku je odlučio da sebi oduzme život.
Bratova djeca, sin i kćerka, ostali su bez oca. Kćerka, kaže Almedin, cijelu godinu nije mogla da spava. Plakala je svaku noć, pitajući se gdje je tata i zašto više nije tu. Majka ih je nekoliko puta pokušala vidjeti, ali oni nisu željeli kontakt. Dolazila je čak i uz policijsku pratnju, ali djeca su jasno pokazala da su izgubila povjerenje.
- Almedin je tada donio tešku, ali hrabru odluku – uzeo je pod svoje okrilje i svoju i bratovu djecu. Danas ih sve zajedno odgaja, podiže i brine o njima kao da su njegova vlastita. Gradi veću kuću, jer sada ima veću porodicu. Želi da djeca imaju sigurnost, ljubav i stabilan dom. Iako ga je život više puta srušio, nije dozvolio da ga porazi.Ima jasnu poruku za sve koji žele uspjeti: rad, poštenje, izbjegavanje poroka. Kaže da se sve može postići ako se držiš poštenog puta, daleko od alkohola, droge i zavisti. Ljubomoru i društvene mreže vidi kao najveće zlo koje razara porodice. I sam je izgubio porodicu zbog tog uticaja, ali nije dozvolio da ga to uništi.
Danas, ovaj čestit i istrajan čovjek, uprkos boli koju nosi, bori se za osmijehe svoje djece i sjećanja koja im ostaju. Njegova životna priča nije samo priča o izdaji i gubitku, već i o snazi, poštenju i dubokoj porodičnoj ljubavi. U vremenu kada se sve brzo ruši, on gradi iz temelja, ne odustaje, i nosi ponos u očima uprkos ranama na duši.
