Povećan broj zahtjeva i odluka o azilu
Prema najnovijim informacijama koje je objavio Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF), u siječnju 2026. godine zabilježeno je ukupno 7.649 novih, odnosno prvih zahtjeva za azil . Istovremeno je donesena čak 25.191 odluka o zahtjevima koji su ranije podneseni , što pokazuje da nadležne institucije intenzivno rade na rješavanju postojećih predmeta.
Ovi brojevi jasno oslikavaju da se migracijski pritisak na Njemačku ne smanjuje , već ostaje jedan od ključnih političkih i administrativnih izazova. Iako broj novih zahtjeva varira od mjeseca do mjeseca, kontinuirani priliv tražilaca azila potvrđuje da je Njemačka i dalje jedna od glavnih destinacija za osobe koje traže međunarodnu zaštitu u Europi.
Važno je naglasiti da veći broj donesenih odluka u odnosu na broj novopristiglih zahtjeva ukazuje na napore vlasti da smanje administrativne zaostatke i ubrzaju postupke. Međutim, i pored toga, sustav azila ostaje pod značajnim opterećenjem.
Plan produženja graničnih kontrola
Prema pisanju njemačkog lista BILD , savezni ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt namjerava produžiti važenje privremenih kontrola na svim kopnenim granicama Njemačke za dodatnih šest mjeseci. Novo razdoblje primjene mjera trebalo bi započeti 15. ožujka 2026. godine .
Ova odluka nije donesena jednostrano bez konzultacija. Informacija o planiranom produljenju već je proslijeđena Europskoj komisiji u Bruxellesu, što predstavlja obveznu proceduru kada države članice žele produžiti ili uvesti privremene kontrole unutar šengenskog prostora.
Ministar Dobrindt ranije je istaknuo da smatra kako su pojačane mjere nadzora nužne kako bi se učinkovito odgovorilo na aktualne migracijske tokove i očuvala unutrašnju sigurnost zemlje. Prema njegovom stavu, trenutne okolnosti opravdavaju nastavak rigoroznijeg pristupa kontroli ulaska u zemlju.
Šengenski sistem i izuzetne mjere
Sloboda kretanja ljudi jedna je od osnovnih vrijednosti šengenskog sistema. Međutim, taj princip nije apsolutan. U posebnim situacijama – poput pojačanog migracijskog pritiska ili sigurnosnih prijetnji – države članice mogu privremeno uvesti kontrolu na unutarnjim granicama.
Takve mjere moraju biti vremenski ograničene i adekvatno obrazložene institucijama Europske unije. Upravo zbog toga je obavještavanje Europske komisije obavezno, kako bi se komisija osigurala da se ne narušava ravnoteža između slobode kretanja i potreba za sigurnošću.
Kontrola produkcije signalizira da njemačke vlasti procjenjuju kako okolnosti još uvijek zahtijevaju pojačan oprez i dodatne provjere na graničnim prelazima.
Posljedice za građane i privredu
Nastavak graničnih kontrola ima konkretne posljedice za svakodnevni život. Putnici, prekogranični radnici i transportne kompanije suočavaju se s nasumičnim provjerama na granicama sa svih devet susjednih država .
To znači da su moguća:
-
Duža čekanja na graničnim prelazima
-
Povremeno zadržavanje vozila i putnika
-
Dodatne administrativne provjere
Zbog toga se svim putnicima savjetuje da sa sobom uvijek nose važeće identifikacijske dokumente , čak i kada putuju unutar šengenskog prostora, gdje inače ne postoje stalne granične kontrole.
Transportni sektor posebno osjeća posljedice ovih mjera, jer kašnjenja mogu uzrokovati poremećaje u lancima snabdijevanja i dodatne troškove za tvrtke koje posluju prekogranično.
Podaci o spriječenim ilegalnim ulascima
Statistika koju je objavila Savezna policija Njemačke dodatno potvrđuje razmjere situacije. Od rujna 2024. godine, kada je proširen režim kontrole, pa sve do kraja 2025. godine, evidentirano je 67.918 pokušaja nezakonitog ulaska u Njemačku .
U istom razdoblju:
-
46.426 osoba vraćeno je s granice
-
Ili im je onemogućen ulazak zbog neispunjavanja zakonskih uvjeta
Ovi podaci pokazuju da su kontrole imale konkretan operativni učinak, barem kada je riječ o ocjenjivanju neregularnih granica prijelaza. Ipak, broj registriranih pokušaja jasno govori da migracijski pritisak ostaje visok.
Njemačka pred dugoročnim izazovom
Najnoviji podaci BAMF-a potvrđuju da se Njemačka i dalje nalazi u središtu europskih migracijskih tokova. Povećan broj zahtjeva za azil, produljenje granične kontrole i veliki broj priječenih ilegalnih ulazaka zajedno ukazuju na složenost situacije.
Vlasti nastoje balansirati između humanitarnih obveza pružanja zaštite onima kojima je potrebna i očuvanja sigurnosti i stabilnosti unutar zemlje. Ovaj proces neminovno utječe na svakodnevni život građana, rad tržišta rada, kao i na funkcioniranje transportnog i logističkog sektora.
U narednim mjesecima ostaje da se vidi hoće li produžene mjere dovesti do smanjenja pritiska ili će biti potrebne dodatne prilagodbe migracijske i sigurnosne politike. Jedno je sigurno – migracije ostaju jedno od središnjih pitanja njemačke unutarnje politike i šire europske agende .
