- Odbrojavanje do smrti počinje točno 72 sata prije njezina dolaska.Nakon što sam doživio razarajući gubitak i moje sestre i oca u razdoblju od samo 9 tjedana, moja misija je bila proniknuti u područje onoga što leži iza smrti. Kako bih to postigao, krenuo sam u sveobuhvatno istraživačko putovanje, upuštajući se u intervjue s brojnim pojedincima koji su usko povezani s njegom neizlječivo bolesnih pacijenata. To uključuje medicinske stručnjake, članove obitelji i pojedince koji su imali izvanredne susrete s preminulima, kao i one koji su osobno doživjeli kliničku smrt i vratili se u život.
Došao sam do spoznaje da pojedinci često posjeduju svijest o svojim nadolazećim posljednjim trenucima. Tijekom razdoblja od 72 sata prije smrti, mnogi se pojedinci počinju izražavati metaforičkim jezikom, simbolizirajući svoje putovanje. Specifične metafore koje se koriste razlikuju se od osobe do osobe – neki traže cipele, drugi traže avionske karte, a neki opetovano izražavaju želju da “idu kući”, iako su već u mjestu stanovanja. U trenucima koji su prethodili njenoj smrti, moja sestra, koja se borila s rakom dojke, bez prestanka je izgovarala frazu “Ne znam kako otići” i čak spominjala “nesretne stjuardese”. Iako ova metaforička komunikacija može u početku zbuniti prisutne, postaje jasnija kada se poveže sa zajedničkim iskustvima drugih.
U Centru za palijativnu skrb u Virginiji, medicinska sestra Maggie Kalanan dijeli dirljiv citat pacijenta s rakom gušterače koji je pitao: “Kada brod polazi?” Ova vrsta izražavanja često se primjećuje kod pojedinaca koji se približavaju kraju života. Oni često govore o prijelazu u drugo područje, koristeći jezik koji sugerira da se krene na putovanje. Pearsonova knjiga zadire u te zadivljujuće fenomene, pružajući dragocjene uvide u psihološke i duhovne aspekte procesa umiranja. Kroz njezine intervjue i narative postaje očito da se ljudi, bez obzira na njihovu vjeru ili kulturno podrijetlo, često susreću sa sličnim emocijama i vizijama dok se približavaju posljednjim fazama života. Ovo istraživanje naglašava važnost razumijevanja i podrške onima koji umiru, kao i nužnost uključivanja u razgovore o smrti i zagrobnom životu.
BONUS TEKST:
Svakodnevno smo okruženi različitim izazovima i mogućnostima koje život donosi. Svaki dan nam pruža priliku da naučimo nešto novo, da rastemo kao osobe i da se suočimo sa promjenama koje dolaze. Putovanje kroz život često nas vodi kroz različite faze i iskustva, bilo da su to trenuci radosti i uspjeha ili izazovi i teškoće s kojima se suočavamo.
Važno je zapamtiti da svaka prepreka koju savladamo čini nas jačima i spremnijima za buduće izazove. Naši snovi i ciljevi su pokretači koji nas motivišu da nastavimo naprijed, bez obzira na sve prepreke koje nam se mogu naći na putu. Važno je imati hrabrosti sanjati velike snove i istrajati u ostvarivanju svojih ciljeva, bez obzira na to koliko izazovno može biti putovanje.
Prijateljstva koja gradimo, ljubav koju osjećamo i zajednice kojima pripadamo čine temelje našeg života. Podrška koju pružamo jedni drugima u teškim vremenima i radost koju dijelimo u dobrim trenucima čine život ispunjenim i značajnim. Svaka osoba koju sretnemo ima svoju priču i svoje snove, i važno je biti pažljiv i podržavajući prema drugima.
U svijetu koji se neprestano mijenja, važno je pronaći ravnotežu između svojih individualnih ciljeva i potreba zajednice u kojoj živimo. Kroz učenje, razumijevanje i međusobno poštovanje možemo graditi bolju budućnost za sve nas. Neka naša djela budu vođena ljubavlju, poštovanjem i željom za unapređenjem svijeta oko nas.
Život je putovanje koje se sastoji od malih i velikih trenutaka, svaki od njih nosi sa sobom svoju vrijednost i značenje. Neka nam svaki dan donese novu priliku za rast, ljubav i sreću, te neka nas naša iskustva učine mudrijima i saosjećajnijima prema drugima.
