Svijet je oduvijek bio fasciniran neobičnim pojavama, posebice onima koje se nalaze na granici između znanosti, misterija i neobjašnjivog. Ipak, rijetko koja priča izazvala je toliku pozornost javnosti, ali i duboke podjele u mišljenjima, kao slučaj Boriške Kiprijanovića , dječaka iz Rusije koji je tvrdio da se sjeća svog prethodnog života na planeti Mars.
Njegove tvrdnje, koje su se pojavile krajem devedesetih godina prošlog vijeka, vrlo su brzo obišle svijet. Mediji su ih prenosili s mješavinom nevjerice i senzacionalizma, dok su stručnjaci ostajali zbunjenom količinom detalja koje je dječak iznosio. Javnost se, očekivano, podijelila između onih koji su u njemu vidjeli čudo i onih koji su sve smatrali plodom dječije mašte.
Izuzetno dijete iz Volgograda
Boriška Kiprijanović rođena je 11. siječnja 1996. godine u Volgogradu , u Rusiji. Već od najranijeg djetinjstva bilo je jasno da se ne radi o običnom djetetu. Njegov fizički i mentalni razvoj odvijao se znatno brže nego kod njegovih vršnjaka, što je izazvalo zaprepaštenje kako obitelji, tako i ljekara i pedagoga.
Prema riječima njegovih roditelja, Boriška je mogao uspravno držati glavu već sa dvije sedmice , što je izuzetno rijetko. Još je neobičnije bilo to što je vrlo rano počeo govoriti – svega nekoliko mjeseci nakon rođenja. Dok većina djece izgovara prve riječi tek oko prve godine života, Boriška je već tada formirala smislene rečenice.
Do svoje druge godine , navodno je već znao čitati, pisati i crtati , a pokazivao je i izuzetno pamćenje. Njegovi roditelji su isticali da dijete nikada nisu podučavali složenim temama poput astronomije ili kozmologije, ali je on spontano govorio o planetama, galaksijama i zakonima svemira.
Neobična znanja bez izvora
Posebnu pažnju privlačila je činjenica da je Boriška često sjedio u položaju lotosa i, bez ikakvog povoda, započinjao duga monološka izlaganja o svemiru. Govorio je o planetarnim sistemima, energetskim strukturama i životu izvan Zemlje s lakoćom odraslog stručnjaka.
Tokom školovanja, učitelji su primijetili njegovu izuzetnu pismenost, bogat rječnik i sposobnost da povezuje informacije na način koji nije uobičajen za dijete njegovih godina. Upravo tada njegova priča dolazi u fokus šire javnosti, ali i različitih stručnjaka – od astronoma i psihologa do ufologa i istoričara.
Mnogi su se pitali: kako je moguće da jedno dijete osmisli tako kompleksan narativ, ispunjen tehničkim i naučnim pojmovima koje nikada ranije nije učilo?
Sjećanja na život na Crvenoj planeti
Centralni dio Boriškine priče odnosi se na njegova navodna sjećanja iz prošlog života na Marsu. Prema njegovim riječima, Mars je nekada bio dom visoko razvijene civilizacije. Njeni pripadnici bili su visoka bića, često viša od dva metra, sa naprednom tehnologijom koja je daleko nadmašivala savremena ljudska dostignuća.
Boriška je detaljno opisivao svemirske letjelice, tvrdeći da su Marsovci koristili okrugle brodove za putovanje kroz vrijeme i dimenzije, dok su se trokutasti brodovi koristili za posmatranje Zemlje. Posebno intrigantna bila je njegova tvrdnja da su Marsovci disali ugljen-dioksid, zbog čega su na Zemlji morali koristiti posebne aparate za disanje.
Prema njegovim riječima, Marsovci su bili gotovo besmrtni, jer su prestajali stariti nakon 35. godine života.
Katastrofa koja je uništila Mars
Idilična slika marsovske civilizacije prekinuta je, kako je tvrdio, razornim nuklearnim ratom. Sukob između različitih frakcija doveo je do gotovo potpunog uništenja površinskog života na planeti.
Boriška je opisivao taj događaj kao globalnu katastrofu: “Sve je gorjelo.” Ipak, mali broj Marsovaca je preživio povlačenjem u podzemne gradove, gdje su nastavili život daleko od uništene površine.
U tom prošlom životu, tvrdio je da je bio pilot, učestvujući u vazdušnim borbama i misijama, te da je često posjećivao Zemlju čak i prije svoje reinkarnacije.
Misija upozorenja čovječanstvu
Prema Boriški, njegovo rođenje na Zemlji nije bila slučajnost. Smatrao je da je došao sa jasnom misijom – da upozori čovječanstvo na opasnosti nuklearnog oružja i samouništenja.
Posebno intrigantne bile su njegove tvrdnje o Velikoj Sfingi u Egiptu . Prema njemu, unutar tog drevnog spomenika skriven je mehanizam koji sadrži ključ za razumijevanje ljudskog porijekla i sudbine. Taj mehanizam se, navodno, nalazi iza uha Sfingea , a njegovo bi otvaranje promijenilo tok ljudske civilizacije.
Također je tvrdio da nije jedini , već da su i drugi Marsovci reinkarnirani na Zemlji kako bi pomogli u ispunjenju ove misije.
Misteriozni nestanak
Godinama kasnije, priča je dobila novi, mračniji ton. Pojavile su se glasine da su Boriška i njegova majka nestali , te da nitko ne zna gdje se nalaze. Iako ove tvrdnje nikada nisu službeno potvrđene, dodatno su pojačane misterioznost cijelog slučaja.
Između stvarnosti i mašte
Na kraju, ostaje pitanje bez konačnog odgovora: tko je zapravo bio Boriška Kiprijanović? Genijalno dijete, maštovit pripovjedač, psihološki fenomen – ili nešto što još ne razumijemo?
Istina možda leži negdje između nauke i nepoznatog. Do tada, njegova priča ostaje jedna od najneobičnijih modernih misterija, lebdeći na tankoj liniji između realnosti i fantazije .
