Prema utvrđenoj crkvenoj doktrini i tradicionalnoj praksi, smatra se da duša nikada nije napuštena da luta sama. Dva dana nakon smrti, duh kreće na putovanje, ponovno posjećujući draga mjesta i poznata mjesta iz svog života na zemlji. U skladu s božanskim nacrtom, točan trenutak napuštanja ovoga svijeta unaprijed je određen i označava visinu spremnosti osobe.
- Gospodin joj je velikodušno dopustio dva dana slobode da se oprosti od dragih mjesta i voljenih osoba. Dok duša može biti lišena fizičke prisutnosti, ona započinje putovanje u prvih 40 dana nakon smrti, nesposobna sudjelovati u izravnim interakcijama. Sveti Makarije Aleksandrijski uči da je važno moliti tri dana nakon što osoba umre. Nakon smrti, anđeo dolazi pomoći preminuloj duši, u pratnji njihovog anđela čuvara, kako bi olakšao prijelaz iz fizičkog svijeta.
Nakon ulaska u novo carstvo postojanja, duša promatra preminulo tijelo, ali ipak priznaje trajnu bit pojedinca koja ostaje neugasiva. Obično svjedoči o tuzi članova obitelji, au slučajevima kada se smrt dogodi u medicinskom okruženju, vidi liječnike i bolničko osoblje. Nakon što je oslobođena ograničenja svog fizičkog oblika, duša stječe osjećaj okretnosti i može brzo prijeći različita mjesta unutar prvih četrdeset osam sati.
- Nakon razdoblja od tri dana, duša započinje svoje nebesko putovanje kroz nebeska carstva, konačno stižući do božanskog prijestolja Isusa Krista. 40. dana duša se susreće s ključnim izborom: boraviti ili u svjetlu ili u tami do uskrsnuća ili došašća. Ovaj izbor djeluje kao konačna presuda.
Nadalje, cijenjeni veliki svećenik Stavrofor Stupar ističe dodatni sloj ovog iskustva – kliničku smrt, fenomen u kojem se duša privremeno odvaja od tijela prije nego što se ponovno ujedini, što je važan aspekt o kojem treba razmišljati. Što treba očekivati u prvih 40 dana? Dok se ljudi obično slažu oko standardnog vremenskog okvira, duša drugačije doživljava vrijeme.
- Ova jedinstvena percepcija oblikovana je načinom na koji se ljudi brinu za svoje duše tijekom života – bilo poticanjem božanskih vrlina i darova koji časte Boga ili zanemarivanjem svojih veza s drugima i s Bogom. Ovo postavlja važno pitanje: postiže li duša svetost dubokim bavljenjem božanskim misterijama i molitvama tijekom svog vremena na Zemlji ili ostaje osiromašena, što na kraju rezultira stanjem nedostatka i patnje?
Tijekom razdoblja od četrdeset dana, duša se nalazi u prisutnosti dvaju nebeskih bića: anđela čuvara dodijeljenog na krštenju i anđela kojeg je Bog poslao da vodi dušu do njezina krajnjeg odredišta. Kroz to vrijeme, duša prima vodstvo i prosvjetljenje, svjedočeći slavi neba i božanskog prijestolja. Suprotno tome, može se odnijeti na mjesto gdje njegova prava svrha i želja – postizanje ljubavi i jedinstva s Bogom – ostaje neispunjena.
- Ako duša ne uspije postići ovaj cilj, zabranjeno joj je ući u mračni ponor, ispunjen zvukovima muke i očaja. Na kraju, duša susreće Krista, koji odlučuje o njenom budućem putu. Tijekom svog izlaganja, profesor Stupal raspravljao je o konceptu nebeskih carinika, poznatih kao anđeli, koji pomno ispituju bit duše.
Pokazalo se prilično teškim artikulirati ovaj izvanzemaljski fenomen zemaljskim jezikom, posebno kada se govori o značajnom iskustvu uzdizanja duše na božansko prijestolje. Nadalje, ukazao je na nemilosrdne pokušaje demona da zarobe pojedince, istaknuvši sretnu činjenicu da ti strašni i zastrašujući entiteti ostaju skriveni od našeg pogleda. U božanskom carstvu, nebeska bića koegzistiraju s demonima, stvarajući značajan nemir za duše koje ih susretnu.
- Ti se zli entiteti pojavljuju u grotesknom obliku, nanoseći duboku patnju dušama. Currier prepričava priču o grešniku koji je živio bez vrlina, suočen s proganjajućom izjavom: “Pripadaš među nama, pridruži se našim redovima, jer ti je suđeno da budeš jedan od nas.” U tom specifičnom razdoblju, duša prolazi kroz dubinsku procjenu dok se kreće putem prema Božjoj božanskoj prisutnosti.
Ovo putovanje, prikazano kroz prolaze i cestarine, označava prepreke s kojima se duša treba suočiti, tumačene metaforički, a ne doslovno. Nadalje, autor naglašava da je primarni cilj svake molitve omogućiti besprijekornu vezu između duše i Gospodina, koji predstavlja ljubav, suosjećanje, milosrđe i istinu. Kako bi povećao broj duša osuđenih na pakao, đavao je odlučan namamiti što više pojedinaca na vječno prokletstvo.
- Njegov primarni cilj je suočiti se s Kristom na Sudnjem danu i samouvjereno proglasiti: “Ako možeš spasiti njih, spasi i nas.” Đavao gaji duboku želju da postigne spasenje bez potrebe za pokajanjem ili bilo kakvom preobrazbom u svom karakteru. Iako je otpao od milosti zbog oholosti, demoni, koji potječu iz istog grijeha, ne pokazuju zanimanje za koncept pokajanja.
Jedini cilj je zaštititi vlastiti opstanak, bez ikakve promjene ili žaljenja. Što se događa s dušom nakon razdoblja od 40 dana? Kad duša pobijedi đavolska iskušenja, čuje slutnju: “Ti pripadaš nama i mi te željno očekujemo…” i nervozno se približava Bogu. Tijekom tog vremena otkriva se duboka Božja pravednost. Kao rezultat toga, ključno je za pojedince da kultiviraju svoje zemaljske živote, budući da su na rubu izravnog susreta s Bogom.
- Koncept pokajanja ima veliku važnost, budući da se kaže da “što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebu, i što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” Kada pojedinac stavi svoj život na kocku, dobiva novi pogled na svoju pravu prirodu. 40. dana svaki čin dobrote i ljubavi, bez obzira na veličinu, imat će težinu. Ovaj dan, tijekom međusuda koji se događa prije Uskrsnuća i Sudnjeg dana, otkrit će kome je suđeno ući u Kraljevstvo Božje, a koga će obaviti tama.
Našu sudbinu kroz ovih 40 dana svojom molitvom i dobrim djelima mogu bitno oblikovati naši najmiliji. Tijekom Razdoblja kliničke smrti, uočeno je da, u skladu sa svojim božanskim planom, Gospodin ima sposobnost vratiti duše u njihova tijela, čak i kada nisu spremne za osudu. Otac Perzej ispričao je priču o ženi koja je, shrvana sramom, odlučila ne priznati svoje grijehe, misleći da će biti dovoljna puka molitva Blaženoj Majci.
- Ipak, tri dana kasnije, Gospodin ju je čudesno vratio u život. Shvativši da je njezino vrijeme na zemlji kratko, potražila je svećenikov savjet za ispovijed. Kao posljedica toga, njezini su grijesi bili oprošteni i ona je napustila ovaj život u miru. Svojom pronicljivošću Gospodin razumije našu nespremnost na izazove i daruje nam izvanredan dar ponovnog sjedinjenja duše s tijelom.
