Na današnji dan prije 45 godina, Crnu Goru je pogodio katastrofalan zemljotres u kojem je poginula 101 osoba i razoren veći dio obale.

Među sagovornicima TVCG, koji se i danas sjećaju ovog snažnog zemljotresa, je i student iz Italije koji je 15. aprila otputovao u Crnu Goru. Pukom srećom preživjeli su, a sjećanje na TVCG oživjelo je ovom fotografijom snimljenom u rano jutro 15. aprila 1979. godine na putu iz Italije u Crnu Goru. Ubrzo se pojavila idilična scena. Okolinu Sutomora zamenio je užas zemljotresa.

“Vratili smo se u hotel oko 7:15 i tada je hotel počeo jako da se trese. Počeli smo da bežimo dok mi je Bako pomogao da prođem vrata koja su bila zaglavljena. Otrčali smo na plažu da se spasemo, jer je ceo hotel bio potresen i izokrenut zemljotresom”, rekao je Alfredo Luzzi, direktor italijanskog centra protiv organiziranog kriminala.

Sutomore, na čijoj se fotografiji vidi Alfredov kolega iz razreda Branislav Bako Kraljevich, smatra da svoj opstanak duguju srećnim okolnostima. “Trebalo je da odsjednemo u hotelu Agawa u Baru, koji se kao što znamo srušio kao kuća od karata, ali nismo ostali jer se spremao za sezonu i oni su ga obnavljali i smjestili su nas. u hotelu Nikšić u Sutomoru”, prisjetio se. Emisiju je producirala RTCG Kraljević. Slike onoga kroz šta su prošli i dalje su žive u njihovim glavama. “Trčali smo na plažu i bilo je nevjerovatno, kao da vam je neko pomjerao tepih pod nogama. Sjećam se kao da je bilo jučer, kuće su se rušile, krovovi rušili, rušila se planina Sozina, rušila se stijena, dimila se Volugica, ne znamo šta udari nas”, rekao je Kraljević.

Panika je zavladala i u Italiji jer dva dana nisu imali informacije o svojim najmilijima, dok su se nastavnici i djeca trudili da što prije napuste pogođena područja.

“Sljedećeg dana, u pratnji dva profesora, autobusom smo krenuli za Dubrovnik što dalje od potresne zone”, rekao je Alfredo Luzzi. “Umiješala se italijanska policija i kontaktirala je jednog od naših radio-amatera koji je rekao da je vidio autobus rimskih ili italijanskih registarskih oznaka kako prolazi kroz Budvu, a onda se pojavila nada da smo još živi”, prisjetio se Kralle Veitch. Ubrzo su djeca upoznala svoje porodice. Trajektom su prebačeni iz Dubrovnika u Bari, gdje su ih primili tadašnji talijanski predsjednik Sandro Pertini i veliki novinarski tim. 45 godina kasnije, emocije su i dalje jake. „Baš kao u filmu, pamtim svaki detalj jer mi se urezao u pamćenje“, rekao je Kraljevich.

Oglasi

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here