Iako je kremacija jedan od najstarijih načina ispraćaja ljudi, istovremeno je i jedan od najčešće pogrešno shvaćenih. U posljednjim desetljećima sve je popularnija širom svijeta, ali pitanja i nedoumice ostaju ista:
Šta se tačno događa u procesu? Da li se osigurava identitet? Šta je s dušom? Kako različite religije promatraju ovaj čin?
Ovaj tekst donosi jasno, prošireno i potpuno razumljivo objašnjenje svakog koraka, bez senzacionalizma i nepotrebnih mitova, uz poštovanje prema svakom vjerovanju i tradiciji.
Šta je kremacija i kako izgleda cijeli postupak
Kremacija predstavlja kontrolirani proces spaljivanja tijela na temperaturama koje se kreću od 760 °C do 980 °C. Tokom procesa tijelo se pretvara u fragmente kostiju, koji se potom mehanički usitnjavaju u finu praškastu teksturu koju zovemo pepeo.
Taj pepeo se po želji porodice može:
-
položiti u zemlju,
-
čuvati u posebnoj urni,
-
rasuti na simboličnom mjestu,
-
čuvati u memorijalnom nakitu ili kapsulama,
-
koristiti u ekološkim procesima poput sadnje „memorijalnog drveta“.
Iako mnogima sama ideja kremacije zvuči nepoznato, čitav postupak se danas obavlja u modernim, strogo reguliranim pogonima, uz maksimalan nivo profesionalnosti i poštovanja prema preminuloj osobi.
Kako se osigurava identitet preminule osobe
Ovo je jedno od najvažnijih pitanja za porodice. Današnji krematoriji koriste precizan sistem identifikacije osmišljen da spriječi bilo kakvu grešku.
Standardni koraci uključuju:
-
Tijelu se dodjeljuje metalna pločica s jedinstvenim identifikacijskim brojem.
-
Pločica se ne odvaja od tijela tokom cijelog procesa, uključujući kremaciju.
-
Nakon kremiranja, ostaci se stavljaju u zapečaćenu vrećicu s istim identifikacijskim podacima.
-
Urna se označava i uz nju se isporučuje zvanična potvrda o kremaciji s potpunim podacima preminule osobe.
Ovaj protokol je rezultat višedecenijske potrebe za apsolutnom transparentnošću i sigurnošću.
Predmeti koji se moraju odstraniti prije procesa
Prije nego što se tijelo pripremi za kremaciju, osoblje provodi detaljnu provjeru. Razlog tome su predmeti koji:
-
mogu eksplodirati,
-
mogu oštetiti opremu,
-
nisu sigurni za visoke temperature.
Najčešće se uklanjaju:
-
pejsmejkeri i medicinski implantati koji reaguju na visoke temperature,
-
metalni dijelovi koji se ne smiju spaljivati,
-
određene vrste plastike, stakla i hemikalija.
Ovi postupci se obavljaju s velikom pažnjom i poštovanjem, kako bi sve bilo u skladu sa standardima dostojanstvenog ispraćaja.
Pitanja o kojima se rijetko govori, ali su važna
Ljudi često imaju tihe, intimne nedoumice, ali ih se ustručavaju postaviti. Pitanja poput:
-
Da li se tijelo priprema prije procesa?
-
Šta ako u odjeći ima nešto što nije uočeno?
-
Da li se nešto dodatno uklanja nakon kremacije?
Sve ove radnje provode specijalizirani tehničari čiji je zadatak da osiguraju maksimalan nivo poštovanja i sigurnosti. Ništa se ne prepušta slučaju, a porodice uvijek mogu zatražiti detaljnije objašnjenje.
Religijski i duhovni pogledi na kremaciju
Kremacija se u različitim tradicijama promatra na vrlo različite načine. U nastavku je kratki pregled najvažnijih pogleda.
Hinduizam i budizam
-
Kremacija je preovlađujuća praksa.
-
Vatra se smatra svetim elementom koji oslobađa dušu.
-
Proces simbolizira prelazak duše u novi život ili novu razinu postojanja.
Kršćanstvo
-
Historijski je naglašavala sahranu, ali danas je kremacija široko prihvaćena.
-
Ne smatra se preprekom vjerovanju u uskrsnuće ili spasenje.
-
Fokus je na duhovnosti, a ne na fizičkom obliku zbrinjavanja tijela.
Islam
-
Kremacija je strogo zabranjena.
-
Tijelo se smatra svetim i treba ga položiti u zemlju po jasno propisanim pravilima.
-
Poštovanje tijela smatra se sastavnim dijelom duhovnosti i odnosa prema preminuloj osobi.
Sekularni i moderni duhovni pogledi
-
Kremacija se posmatra kao praktičan, simboličan ili ekološki izbor.
-
Za neke predstavlja povratak prirodi, za druge način stvaranja personaliziranog spomena.
-
Pogled na dušu je individualan i najčešće izvan institucionalnih religija.
Da li kremacija utiče na dušu?
U ogromnoj većini religija i duhovnih učenja odgovor je isti:
Ne utiče.
Sudbina duše povezuje se s vjerom, moralom i namjerama čovjeka, a ne sa fizičkim načinom zbrinjavanja tijela.
Zaključak: Kada razumijemo proces, strahovi nestaju
Razgovor o smrti nikome nije jednostavan, ali je važan. Jasno razumijevanje kremacije pomaže porodicama da:
-
znaju da je proces profesionalan i dostojanstven,
-
budu sigurne da je identifikacija potpuno kontrolirana,
-
poštuju vlastite vrijednosti i vjerske stavove,
-
donesu odluku koja je u skladu sa željama preminule osobe.
Znanje smanjuje strah, a razumijevanje donosi mir.
Zato je važno razgovarati o ovim temama – da bi porodice, ali i sami pojedinci, mogli donijeti mirnu i informiranu odluku.
