Tibetanci vjeruju da smo prije našeg sadašnjeg postojanja prošli kroz nekoliko smrti, shvaćajući ono što nazivamo rođenjem samo kao pandan smrti. Oni tvrde da se nakon smrti osoba reinkarnira u novi život, pri čemu na duljinu tog ciklusa utječu individualna uvjerenja. U skladu s tibetanskom budističkom tradicijom, smatra se da duša nakon smrti ulazi u fazu zvanu Bardo, koja predstavlja prijelazno razdoblje između smrti i ponovnog rođenja, za koje se vjeruje da traje 49 dana.
Kroz ovo razdoblje, duša prolazi kroz različite faze i doživljava vizije koje odražavaju njezino karmičko stanje. Koji čimbenici utječu na ponovno rođenje pojedinca? Prethodne misli i postupci osobe igraju značajnu ulogu u određivanju njihove reinkarnacije. Svako namjerno djelo, bilo pozitivno ili negativno, stvara karmu. Pozitivno ponovno rođenje olakšava pozitivna karma, dok negativna karma rezultira suprotno.
Posljednji trenuci u životu pojedinca imaju veliku važnost jer njegove posljednje misli i osjećaji značajno utječu na početak njihove sljedeće egzistencije. Iako miran prolaz ne može eliminirati prethodnu negativnu karmu, može djelovati kao početni korak prema korisnijem putovanju koje potiče stvaranje zasluga. Ova zasluga u konačnici može nadmašiti bilo koju postojeću negativnu karmu.
Prevladavajući izraz koji se čuje na sahranama u Šri Lanki je: “Neka se preminuli ponovno rode pod Maitrejom, budućim Budom.” Što se događa s dušom osobe 40 dana nakon smrti? Prema tibetanskom budizmu, duša ulazi u svoje posljednje faze kao Bard. U ovoj fazi suočava se s intenzivnim karmičkim silama i može doživjeti niz vizija koje odražavaju njegovo stanje svijesti.
Tijekom tog razdoblja, molitve, meditacije i rituali koje provode redovnici uz obitelj preminulog smatraju se bitnim jer pomažu duši u postizanju mira, prosvjetljenja ili povoljnog ponovnog rođenja. Posljedično, 40 dana nakon smrti, duša ulazi u prijelaznu fazu, pripremajući se za završetak stanja Bardo, za koje se tradicionalno vjeruje da će dosegnuti vrhunac 49. dana, označavajući trenutak ponovnog rođenja. Konkretno, tekstovi poput “Tibetanske knjige mrtvih” (Bardo Thödol) razrađuju faze smrti i zagrobni život duše.
Nebeski pokop Nakon smrti, tijelo počinje propadati, što je odjek vjerovanja koja se nalaze u brojnim religijama i kulturama. Tibetanske zajednice prakticiraju različite običaje pokopa koji odražavaju njihovu tradiciju i uvjerenja. Jedna od najpoznatijih praksi je pokop na nebu, u kojem se pokojnik postavlja na otvoreni prostor kako bi ga ptice grabljivice pojele.
Smatrana sastavnicom prirodnog ciklusa, ova praksa utjelovljuje nesebičnost, jer tijelo postaje hrana za druga bića. Bardo stanje i s njim povezani ciklusi značajni su u ovom kontekstu. Nakon smrti, smatra se da duša prelazi u Bardo, gdje se može zadržati do 49 dana, doživljavajući različite cikluse tijekom tog trajanja. Početna faza, poznata kao Chikhai Bardo (Bardo trenutka smrti), odvija se odmah nakon smrti, kada se duša odvaja od tijela. U ovoj fazi pojedinac se može susresti s intenzivnim svjetlom i zvukovima.
Kada duša ima dovoljno svijesti i prosvjetljenja, sposobna je prepoznati ovo svjetlo kao prikaz svoje prave prirode, što vodi do oslobođenja (nirvane). U Drugom Bardou, poznatom kao Chonyid Bardo (Bardo Stvarnosti), duša doživljava niz vizija koje prikazuju božanstva i demone koji odražavaju njezina karmička djela. Ako duša prizna te vizije kao izraze vlastite svijesti, oslobođenje postaje dostižno.
Ova faza ima značajnu vrijednost jer pruža duši priliku da se oslobodi ciklusa ponovnog rođenja. Treći Bardo: Sidpa Bardo (Bardo postojanja) Ako duša nije postigla oslobođenje u prethodnim fazama, ona prelazi u Sidpa Bardo, fazu usmjerenu na pripremu za ponovno rođenje. Kroz to vrijeme, duša doživljava vizije svojih budućih roditelja i karmičke utjecaje koji će odrediti njezino buduće postojanje.
Karma i reinkarnacija Prema tibetanskim vjerovanjima, na sudbinu duše u Bardo stanju uvelike utječe karma prikupljena kroz nečije postupke i misli tijekom života. Pojedinac koji se bavio kreposnim djelima i njegovao dobrotu može se ponovno roditi u povoljnom okruženju ili čak postići prosvjetljenje.
S druge strane, nepoželjno ponovno rođenje ili pad u patnju može proizaći iz negativne karme. Duh pokojnika nalazi značajnu utjehu u molitvama. Tijekom Bardo faze, slijed rituala i molitava provode članovi obitelji i redovnici, s namjerom da vode dušu prema miru i pomognu joj da prođe kroz te faze u svrhu povoljnog ponovnog rođenja ili mogućeg oslobođenja.
“Tibetanska knjiga mrtvih” često se pjeva za one koji su preminuli kako bi im se pomoglo u razumijevanju različitih faza koje duša doživljava. Za Tibetance smrt predstavlja ključnu tranziciju, a Bardo stanje se smatra bitnom fazom u kojoj duša ima priliku postići oslobođenje ili se pripremiti za ponovno rođenje, oblikovano svojom karmom i svjesnošću.