Kad Mujo u šali vikne „Drž’te se ljudi, ode auto u vječna lovišta!“, mnogi se nasmiju, ali iza te anegdote krije se nešto mnogo ozbiljnije – podsjetnik na to koliko su kočnice u automobilu presudne za sigurnost. U realnom svijetu, kvar na kočionom sistemu može biti razlika između života i smrti, a humor, koliko god bio terapeutski, ne smije zamagliti ozbiljnost problema.
- Mujo je, prema jednoj od brojnih kafanskih priča, izgubio kontrolu nad autom nizbrdo, a rezultat je bila panika i pješak koji „počeo da bježi među ostalih 50“ – kako on to slikovito opisuje. Smijeh se prolomi, ali negdje u pozadini te šale čuči istina: kvarovi na kočnicama nisu rijetkost, a posljedice mogu biti katastrofalne. Kako prenosi BalkanNews, iako su ovakve priče često izmišljene, neodržavan kočioni sistem predstavlja jedan od vodećih uzroka saobraćajnih nesreća.
Kočnice su se tokom vremena drastično promijenile. Od jednostavnih mehaničkih rješenja iz 19. vijeka, preko bubanj sistema, do modernih disk kočnica koje danas dominiraju na automobilima – tehnologija se razvijala, ali i dalje zavisi od osnovne činjenice: trenje zaustavlja vozilo. Disk kočnice funkcionišu tako što se pločice pritisnu o metalni rotor i stvore silu koja usporava kretanje vozila. I dok to zvuči jednostavno, realnost je daleko kompleksnija.
- Naime, kočioni sistem je više od papučice i zvuka koji se javlja kad „nešto škripi“. To je čitav niz povezanih komponenti – diskova, čeljusti, senzora, elektronike, a u novijim automobilima i sofisticiranih sistema poput ABS-a, EBD-a i ESC-a. Iako ova tehnologija povećava sigurnost, istovremeno postaje osjetljivija na zanemarivanje. Primjerice, elektronske parkirne kočnice i tzv. brake-by-wire sistem više ne koriste mehaničku vezu između papučice i točka – umjesto toga, sve upravlja elektronika, koja može zakazati ako nije redovno servisirana.
Kako navodi BalkanNews App, čak i nekoliko mililitara stare, zapuštene kočione tečnosti može ozbiljno narušiti performanse kočenja, jer tečnost s vremenom upija vlagu i gubi efikasnost. To je kao da u trku pokušavate zakočiti nogama – na ledu. Statistike potvrđuju: vozači često ignorišu ključne znakove upozorenja poput „mekane“ papučice, dužeg zaustavnog puta, vibracija i lampica koje svijetle na kontrolnoj tabli.
- Održavanje kočnica nije stvar luksuza, već zakonska i moralna obaveza. Preporučene smjernice kažu da se kočione pločice mijenjaju svakih 30.000 do 60.000 kilometara, diskovi oko 80.000 km, a tečnost svakih 24 mjeseca. Vizualna kontrola svakih 10.000 kilometara može spriječiti nepredvidive kvarove – i spasiti živote.
CNN.com je u svom tekstu “The parts of your car that matter most in emergencies” istaknuo da su kočnice među najvažnijim, ali i najzanemarenijim dijelovima vozila. Posebno u gradskim uslovima vožnje, gdje je kočenje češće i neočekivanije, neispravan sistem direktno ugrožava pješake, bicikliste i druge vozače. Detaljnije o temi možete čitati ovdje: https://edition.cnn.com/2023/05/14/cars/car-brake-system-safety-explained/index.html
- I dok se mnogi smiju Mujinim dogodovštinama – i treba se smijati, jer humor liječi – stvarnost na asfaltu ne prašta. Kada sjednete u auto i osjetite da nešto nije u redu, nemojte čekati da to postane problem – već odmah reagujte. Kočnice možda šute dok rade kako treba, ali kad progovore, to nikad nije bez razloga.
Zato, ako vas Mujo sljedeći put pozove na vožnju, nemojte samo gledati da li ima goriva – pogledajte i u kakvom su stanju kočnice. Jer, kako bi sam Mujo možda rekao: „Nije problem kad ode auto nizbrdo… problem je kad nemaš čime da ga zaustaviš.“
