U današnjem članku vam donosimo nekoliko važnih činjenica od poznatom Albert Elisu koje niste znali.Naime poznati psihijatar Albert Ellis, koji je više od šest decenija posvetio radu s ljudima, govorio je o tome kako sami sebi najčešće oduzimamo šansu za sreću kroz neka duboko ukorijenjena pogrešna uvjerenja.
- On ih je nazvao „sedam ubica sreće“, jer svaka od tih mentalnih zamki vodi do nezadovoljstva, nesigurnosti, emocionalne boli i unutrašnje praznine. Ova uvjerenja su postala toliko rasprostranjena da ih mnogi uzimaju zdravo za gotovo, nesvjesni koliku moć imaju nad njihovim svakodnevnim životom i raspoloženjem.
Prva od tih zabluda je uvjerenje da nas drugi moraju voljeti. Mnogi ljudi trude se da udovolje okolini i prilagođavaju se tuđim očekivanjima, zanemarujući vlastitu autentičnost. Ovo vodi do gubitka ličnih granica i unutrašnjeg osjećaja vrijednosti. Ljubav koja dolazi izvana ne može biti stabilan temelj sreće ako čovjek ne voli samog sebe. Umjesto da se oslanjamo na tuđe odobravanje, korisnije je prihvatiti misao da ne možemo biti svima dragi, ali možemo biti u miru s onim što jesmo.
- Druga zabluda jeste vjerovanje da ćemo biti poštovani samo ako uspijemo. U društvu koje visoko vrednuje materijalna postignuća, ljudi često teže savršenstvu kako bi zadobili priznanje. Međutim, u toj trci često izgube kontakt sa sobom. Suština poštovanja nije u spoljašnjim simbolima uspjeha, već u unutrašnjem osjećaju dostojanstva i samopoštovanja. Osoba koja zna da vrijedi, ne mjeri svoju vrijednost kroz karijeru ili imovinu, već kroz iskren odnos prema sebi.
Treće pogrešno uvjerenje jeste ideja da je strašno kada život ne ide onako kako smo zamislili. Kada se suočimo s razočaranjem, mnogi se povlače u pesimizam i osjećaj bezvrijednosti. No, život nikada ne slijedi savršeno trasirane planove. Iznenađenja, prepreke i neuspjesi su neizbježni. Umjesto da ih doživljavamo kao kraj, bolje je gledati na njih kao na prilike za rast. Prava unutrašnja snaga leži u tome da nastavimo dalje, bez obzira na to što sve ne ide po našem scenariju.
- Četvrta zabluda jeste uvjerenje da nemamo kontrolu nad svojim okolnostima. Ljudi tada padaju u pasivnost i osjećaju se bespomoćno. Iako je istina da ne možemo upravljati svime što se dešava oko nas, možemo kontrolisati svoj stav prema tim okolnostima. Upravo ta sposobnost da biramo svoj odgovor na životne izazove predstavlja izvor naše unutrašnje slobode.
Peta zabluda se odnosi na ideju da moramo imati nekoga na koga se možemo osloniti. Ljudi često ulaze u odnose iz straha, a ne iz ljubavi. Kada zavisimo od drugih kako bismo se osjećali sigurno, postajemo ranjivi i skloni žrtvovanju sopstvenih potreba. Pravi oslonac je u nama samima. Tek kada naučimo da budemo stabilni i sami sa sobom, spremni smo za zdrav odnos s drugima.
- Šesto pogrešno uvjerenje je da moramo donijeti pravu odluku, jer će svaka druga značiti propast. Ova crno-bijela logika vodi do anksioznosti i osjećaja paralize. Ljudi koji vjeruju da postoji samo jedan ispravan put često oklijevaju i ne donose nikakvu odluku. Ali život je pun nijansi i vrlo rijetko postoji samo jedno rješenje. Svaka odluka je prilika za učenje i nijedna greška nije kraj svijeta ako znamo kako da iz nje izvučemo pouku.
Posljednje, sedmo uvjerenje glasi da ne možemo kontrolisati svoje emocije. Mnogi vjeruju da su emocije nešto što im se događa bez ikakve kontrole. Ali svaka emocija proizilazi iz načina na koji razmišljamo o sebi i svijetu. Kada naučimo da prepoznamo vlastite misli i da ih preispitamo, dobijamo moć da utičemo na svoje emocionalne reakcije. Emocije nisu naši neprijatelji, već naši saputnici – ako ih naučimo razumjeti, možemo živjeti svjesnije i uravnoteženije.
- Albert Ellis je podsjećao da je sreća vještina koja se razvija kroz rad na sebi. Umjesto da budemo zarobljeni vlastitim ograničavajućim uvjerenjima, možemo ih zamijeniti mislima koje nas podržavaju. U tome leži snaga svakog čovjeka – da postane gospodar svojih misli, emocija i izbora.
