Gotovo da nema osobe koja nije doživjela neprijatnu situaciju da se patentni zatvarač pokvari upravo kada se sprema za izlazak. Umjesto da završe na krojačkom stolu ili, još gore, u otpadu, odjevni predmeti sa sitnim kvarovima mogu se jednostavno spasiti.
- Navika da se zbog svake sitnice kupuje nova garderoba nije samo udar na kućni budžet, već i rezultat sve agresivnijih strategija oglašavanja koje nas uvjeravaju da je popravka gubljenje vremena.
Ipak, istina je daleko od toga. Patentni zatvarač, iako mali i često zanemaren, može se u većini slučajeva popraviti brzo i jednostavno. Dovoljno je poznavati nekoliko trikova koji mogu spasiti vašu omiljenu haljinu, jaknu ili torbu.
Najčešći kvar je kada se zatvarač „raspakuje“ na sredini. To obično znači da je klizač oslabio. Rješenje je jednostavno: uz pomoć kliješta pažljivo stisnite klizač, vraćajući mu pritisak na zupce. Ovaj mali zahvat često je dovoljan da zatvarač ponovo funkcioniše. Ako je problem u oksidaciji, posebno kod ruksaka ili jakni koje su dugo stajale, dovoljno je nanijeti sprej za deblokiranje ili čak običnu svijeću ili grafit iz olovke. Na taj način, klizač ponovo klizi bez napora.
Kada je oštećen plastični dio šarke na dnu, situacija zahtijeva malo više pažnje. Može se isjeći komad fleksibilne plastike (na primjer od boce), zatim zalijepiti na mjesto oštećenja i time produžiti život odjevnog predmeta. Iako zvuči kao improvizacija, ovakvi trikovi su se pokazali izuzetno korisnim i mogu odgoditi skupe posjete krojaču.
Prema pisanju Blic Žena, sve veći broj ljudi u Srbiji okreće se ovakvim „uradi sam“ rješenjima, jer ona štede novac, a često i produžavaju trajanje garderobe. Stručnjaci za održivost ističu da bi većina odjeće mogla trajati duže kada bismo joj posvećivali više pažnje i ulagali malo truda u sitne popravke.
Naravno, nisu svi kvarovi jednostavni. Ako se metalna komponenta koja vodi klizač ošteti ili potpuno pukne, tada je često jedino rješenje zamjena cijelog zatvarača. Međutim, i u tim slučajevima, odlazak do lokalne krojačice košta neuporedivo manje nego kupovina nove odjeće. Problem je što se, pod uticajem potrošačke kulture, sve češće bira jednostavniji, ali skuplji put – kupovina.
Redovna njega odjeće igra važnu ulogu u sprječavanju ovakvih kvarova. Česta pranja i peglanja, posebno kod istih komada odjeće, dovode do bržeg trošenja. Zato je važno pridržavati se preporuka o pranju i skladištenju, koristiti nježne cikluse, kvalitetne vješalice i izbjegavati pretjeranu upotrebu jakih deterdženata. Time se produžava životni vijek tkanine i zatvarača.
Kako navodi Politika, navike potrošača u Srbiji sve se više mijenjaju pod uticajem globalnih trendova održive mode. Građani postaju svjesni da bacanje odjeće pri najmanjem oštećenju doprinosi stvaranju tekstilnog otpada, koji je jedan od najvećih ekoloških problema današnjice. Upravo zbog toga raste interesovanje za radionice i savjete o jednostavnim popravkama.
Vrijedi pomenuti i društveni aspekt. Nekada je bilo uobičajeno da svaka kuća ima nekoga ko zna zakrpiti rupu ili promijeniti patent. Danas se te vještine polako gube, ali s povratkom koncepta „sporije mode“ vraća se i ideja da odjeća treba trajati. Time se ne samo štedi novac, nego i gradi drugačiji odnos prema stvarima koje nosimo – one postaju vrijednije jer u njih ulažemo trud.
Zanimljivo je da se čak i u obrazovnom sistemu sve više govori o potrebi za praktičnim znanjima. Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Hrvatske, više od 60% mladih između 18 i 25 godina priznaje da ne zna promijeniti dugme ili zakrpiti manju rupu. Ovakvi podaci ukazuju na to da bi vraćanje osnovnih znanja šivanja i popravki u škole moglo imati višestruku korist – od ekonomske, pa do ekološke.
Dakle, sljedeći put kada vam se zatvarač pokvari u najnezgodnijem trenutku, umjesto da odjeću odbacite, vrijedi pokušati jedan od ovih trikova. Možda će vam trebati svega par minuta, a rezultat može biti spaseno odijelo ili omiljena jakna. Sitna popravka može značiti veliku uštedu i duži život vaših stvari.
Na kraju, izbor između bacanja i popravke nije samo praktično, već i etičko pitanje. U vremenu kada svijet muku muči s prekomjernim otpadom i klimatskim promjenama, svaka odluka da nešto popravimo umjesto da bacimo doprinosi očuvanju resursa. A možda i vraća osjećaj zadovoljstva – jer smo sami riješili problem i produžili život stvarima koje volimo.
